Nedžad Neslanović: “Kreativca ne čini oprema, nego njegovo oko i srce”

U vremenu kada sve prolazi brzo, a lijepi trenuci često ostanu neprimijećeni, Nedžad Neslanović iz Busovače koristi svoj objektiv da zaustavi i sačuva one najvažnije trenutke. Mladi fotograf koji ne slika samo ljude, već bilježi njihove emocije i priče koje se kriju iza osmijeha, suza i zagrljaja.

U razgovoru za Busovacki.ba, Nedžad govori o svojim počecima, izazovima, anegdotama i porukama mladima koji tek ulaze u svijet fotografije.

Nedžade, za početak – predstavi nam se ukratko. Ko je Nedžad Neslanović?

Pozdrav svim čitateljima portala Busovacki.ba. Ja sam Nedžad Neslanović iz mjesta Katići kod Busovače, imam 29 godina.

Kada si se prvi put zainteresovao za fotografiju i kako je sve počelo?

Moje interesovanje za fotografiju počelo je 2016. godine, kada sam kupio mobitel koji je imao portretnu funkciju (zamućenu pozadinu). Bilo mi je zanimljivo i tada sam se pitao kako bi to izgledalo kad bih imao pravi fotoaparat.

Sjećaš li se svoje prve profesionalne svadbe ili događaja koje si fotografisao? Kako je prošlo?

Prva svadba koju sam radio bila je u mom mjestu. Došao sam bez poziva, samo da bih slikao. Dobro su me prihvatili, ali zbog uzbuđenja sam napravio dosta loše fotografije.

Da li si samouk ili si pohađao neku školu/kurs fotografije?

Vodim se onom izrekom da ono što naučiš sam – znaš najbolje. Samouk sam.

Šta te najviše privlači u svijetu fotografije?

Najviše me privlači to što sam stalno okružen ljudima i što je atmosfera uglavnom opuštena.

Kako izgleda tvoj tipičan dan kada imaš svadbu ili neki važan događaj za snimanje?

Na dan svadbe najbitnije je da oprema bude ispravna, baterije pune, a tijelo odmorno za cjelodnevno fotografisanje.

Koliko je važna komunikacija i povjerenje između fotografa i klijenata?

Komunikacija je jako važna, jer fotograf s iskustvom može klijentima dati korisne savjete kako bi se posao obavio što bolje i lakše.

Da li imaš neki svoj prepoznatljiv stil fotografisanja? Kako bi ga opisao?

Često objavim story sa snimanja i napišem “Samo veselo!”. Trudim se da stvorim opuštenu atmosferu jer je tada i klijentima lakše. Što se tiče samog stila, nastojim da bude ujednačen sa svih svadbi, što se vidi i na mom Instagram profilu.

Koju opremu trenutno koristiš i zašto baš tu?

Ljubitelj sam Canona i trenutno koristim Canon R i R6, a kao rezervu imam 5D Mark II.

Koliko je važna oprema, a koliko kreativnost u ovom poslu?

Bitno je da je oprema pouzdana, ali kreativnost ne dolazi iz opreme – ona dolazi iz fotografa.

Da li često eksperimentišeš sa novim tehnikama ili trendovima u obradi fotografija?

Baš i ne. Izgradio sam svoje tehnike rada koje prolaze i zasad ne želim eksperimentisati.

Imaš li neku anegdotu sa snimanja svadbi ili događaja koja ti je ostala u sjećanju?

Ima ih puno!
Recimo, jednom na Vlašiću, u trenutku rezanja torte, dok sam snimao, jedan gost je upao u kadar s mobitelom i nije se pomjerao. Morao sam ga lagano “pogurati” nogom da se skloni. Na kraju se nije naljutio, a mladenci su bili zadovoljni.

Dešava li se da mladenci imaju posebne ili neobične zahtjeve? Možeš li podijeliti neki primjer?

Jednom su mladenci željeli da se fotografišemo na Smetovima iznad Zenice. Kada smo stigli na lokaciju, mlada nije htjela izaći jer je u travi bilo skakavaca – pa smo se vratili nazad u grad.

Koliko lokalna zajednica prepoznaje i cijeni tvoj rad?

Imam osjećaj da naše mjesto i zajednica još ne cijene dovoljno ovaj naš posao.
Većini se čini da je naš rad skup, ali nadam se da će se to s vremenom promijeniti.

Da li sarađuješ s drugim kreativcima ili medijima u Busovači (npr. video snimatelji, portali, organizatori događaja)?

Ne sarađujem.

Ko su tvoji uzori u fotografiji, bilo domaći ili svjetski?

Uzor sam sam sebi – takmičim se sa samim sobom.

Gdje vidiš sebe i svoj posao za pet godina?

Vidim se ovdje, u našem gradu, s jednim zaposlenikom u studiju i još dvojicom na terenu.

Da li si nailazio na tehničke ili zakonske izazove prilikom korištenja drona na određenim lokacijama?

Imao sam nekoliko neuspješnih pokušaja snimanja u blizini aerodroma i vojne kasarne, ali sa zakonom nisam imao problema.

Razmišljaš li o tome da jednog dana otvoriš vlastiti studio ili školu fotografije u Busovači?

Studio već imam – otvorio sam ga prije mjesec dana.
Zove se “Foto studio Nesla” i može se pronaći na Instagramu.
Što se škole tiče, mislim da je još rano i da trebam steći više iskustva.

Na kraju, koja bi bila tvoja poruka mladima koji žele krenuti putem profesionalne fotografije?

Rad, rad, rad!
Ako želiš krenuti u fotografiju, zapamti jedno – nije sve u opremi, nego u oku i srcu.
Najbolja kamera je ona koju imaš u ruci, ali najbolje fotografije nastaju onda kada gledaš svijet drugačije od drugih. Ne boj se grešaka – svaki promašeni kadar je jedan korak bliže savršenom.

_{Redakcija portala Busovacki.ba}