The Hill: Trideset godina nakon Dejtona, Amerika se mora ponovo angažovati u BiH

The Hill, jedan od najutjecajnijih medija u Washingtonu, posebno među članovima američkog Kongresa, objavio je autorski članak Ismaila Ćidića, stručnjaka za vanjsku politiku i predsjednika organizacije Ujedinjena strateška alijansa za BiH (USABIH), povodom 30. godišnjice Dejtonskog sporazuma.

Autor navodi da unatoč svim nedostacima, Dejtonski sporazum ostaje jedno od najuspješnijih američkih diplomatskih postignuća nakon Drugog svjetskog rata. Okončao je najkrvaviji evropski sukob od 1945., zaustavio srpsku genocidnu kampanju, reafirmisao ulogu Amerike na svjetskoj sceni i sačuvao mir decenijama.

Osim u slučaju Bosne, mali broj tema je ikada ujedinio lidere ideološki različite poput Ronalda Reagana, Billa Clintona, Joea Bidena, Newta Gingricha, Boba Dolea, Jesseja Helmsa, Patricka Moynihana, Joea Liebermana i mnogih drugih s obje strane političkog spektra.

Iako je Clintonova administracija posredovala u postizanju sporazuma, neke od najznačajnijih mjera njegove implementacije desile su se za vrijeme predsjednika Georgea W. Busha, uključujući i ujedinjenje Oružanih snaga BiH, izuzetno postignuće koje je okupilo bivše ratne neprijatelje pod jedinstvenom komandom.

U vremenu kada se američka vanjska politika često dovodi u pitanje i vani i kod kuće, 30. godišnjica Dejtona podsjetnik je na to šta principijelno, dvostranačko američko liderstvo može postići.

Ipak, iako je Dejtonski sporazum uspio zaustaviti rat, učinio je to učvršćivanjem sistema koji ograničava individualna prava i ukorjenjuje etničku raspodjelu moći na svim nivoima vlasti, što je najvidljivije kroz tročlano rotirajuće Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Za svaku važniju odluku na državnom nivou potreban je konsenzus stranaka koje predstavljaju tri konstitutivna naroda, iako se zna da su neke od tih stranaka ne tako davno bile direktno uključene u genocid i zločine protiv čovječnosti. Uz protivnike koji su spremni da iskoriste te podjele, Americi je potreban još jedan snažan dvostranački napor da se tim izazovima suprotstavi otvoreno i odlučno.

Danas se Bosna i Hercegovina suočava s rastućim unutrašnjim i vanjskim prijetnjama. Ojačani Rusijom i Srbijom, lideri entiteta s većinskim srpskim stanovništvom, neki od njih sa značajnim ulogama u genocidnoj kampanji 1990-ih, prijete secesijom i kontinuirano potkopavaju državne institucije. Hrvatski nacionalisti traže izborne i ustavne promjene koje bi dodatno učvrstile etničke podjele i oduzele građanima još više individualnih sloboda, dok istovremeno blokiraju ključni američki energetski projekat u Bosni.

U takvom okruženju, Sjedinjene Države su razumljivo usmjerile pažnju na druge globalne izazove. Iako američki diplomati ostaju prisutni, Washington više ne vrši onakav strateški utjecaj kakav je nekada imao. Svaki put kada su se SAD oklijevale snažnije angažovati u posljednjih 15 godina, njihovi protivnici, prvenstveno Rusija, a sve više i Kina, koristili su lokalne saveznike kako bi potkopali i američke i bosanskohercegovačke interese.

Washington je nedavno uklonio nekoliko vodećih secesionista i bliskih saveznika Vladimira Putina sa svoje liste sankcija. Istovremeno, zamjenica američkog predstavnika u Ujedinjenim narodima izjavila je da SAD više neće učestvovati u procesu “izgradnje države”. Ovi potezi signalizirali su drugačiji pristup u trenutku kada američki protivnici produbljuju svoje uporište u regionu.

Ipak, obnovljeni američki angažman ne zahtijeva povratak na poslijeratnu izgradnju institucija iz 1990-ih, niti prepravljanje Dejtonskog sporazuma, slanje trupa ili ogromna nova ulaganja.

Ono što je potrebno jeste fokusirana, dvostranačka američka strategija koja podržava odane saveznike i poziva na odgovornost one koji djeluju protiv američkih interesa. Umjesto ukidanja sankcija liderima bosanskih Srba, nekima od najotvorenijih proruskih figura u Evropi, Sjedinjene Države trebale bi proširiti ciljane sankcije koje su se pokazale i taktički i simbolički efikasnim. Nijedan politički lider ne može biti odan Putinu i istovremeno zagovarati američke interese.

Washington bi trebao ponovo jasno podržati provođenje ključnih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na Bosnu, kao što je to nekada činio. Američki pravnici koji su prije 30 godina radili na sadržaju Dejtonskog sporazuma namjerno su omogućili ustavnu evoluciju kroz presude Evropskog suda za ljudska prava, prepoznajući da Dejton iz 1995. ne može biti isti onaj koji nam treba 2025.

Na kraju, produbljivanje američke odbrambene saradnje s jedinstvenim Oružanim snagama BiH poslalo bi snažnu poruku da transatlantska posvećenost ostaje čvrsta i da će se Bosna uskoro pridružiti drugim državama Zapadnog Balkana kao članica NATO-a. A kako američke kompanije danas značajno investiraju u bosansku odbrambenu industriju, administracija bi trebala nastaviti podržavati takve inicijative.

“Kao neko ko je odrastao u Dejtonskom sistemu, razumijem i njegova obećanja i njegove limite. Danas, kao predsjednik organizacije koja radi na jačanju odnosa između SAD-a i BiH sa sjedištem u Washingtonu, vjerujem da su američki interesi najbolje zaštićeni kada je Bosna i Hercegovina otporna, stabilna, reformski orijentisana i čvrsto usidrena u euroatlantsku zajednicu”, zaključuje Ismail Ćidić u tekstu za Hill.

_{Izvor: Klix.ba}