Semir Krnjić svoju osmu knjigu posvetio najmlađima: „Svijet je ljepši kada u njemu vlada dobro“

Bosanskohercegovački pisac Semir Krnjić objavio je novu knjigu pod nazivom „Gdje izviru rijeke meda?“, zbirku pjesama za djecu u kojoj kroz nježne i tople stihove progovara o dobroti, ljubavi i ljepoti mašte.

Riječ je o njegovoj osmoj objavljenoj knjizi, koja na poseban način nastoji približiti najmlađim čitateljima jednostavne, ali duboke životne vrijednosti.

Krnjić je domaćoj publici poznat po djelima koja često nose snažne emotivne i duhovne poruke, među kojima su i knjige „Ramazanski dnevnik“, „Majčine riječi“ i „Babine riječi“. Njegova poezija i proza već godinama pronalaze put do čitatelja, podsjećajući na važnost porodice, prijateljstva, vjere i iskrenih ljudskih odnosa.

Ovaj autor, koji je dobio i Priznanje Grada Novog Travnika za doprinos kulturi, često naglašava da inspiraciju pronalazi u svakodnevnim sitnicama, pažnji, empatiji i ljubavi među ljudima. Upravo te vrijednosti čine okosnicu i njegove nove knjige, u kojoj se obraća djeci, ali i odraslima koji kroz dječiji pogled mogu ponovo otkriti jednostavnu ljepotu svijeta.

Pisac koji je svoj književni put započeo još u školskim danima, a kroz životne izazove i rad izgradio autentičan glas u savremenoj književnosti.

Ovoga puta razgovarali smo s njim povodom nove knjige, o značaju književnosti za djecu, njegovom stvaralačkom putu.

Vaša nova knjiga „Gdje izviru rijeke meda?“ namijenjena je djeci. Šta Vas je inspirisalo da upravo kroz dječiju poeziju progovorite o vrijednostima poput dobrote, ljubavi i mašte?

Pišući za djecu, imam osjećaj kao da razgovaram s onim najčistijim i najljepšim dijelom svijeta. Djeca još uvijek vjeruju da se dobrota može dodirnuti, da ljubav ima boju i miris i da mašta može otvoriti vrata tamo gdje odrasli često vide samo zid.

Moja knjiga nastala je iz te želje. Kroz dječiju poeziju pokušao sam podsjetiti i male i velike da su vrijednosti poput dobrote, ljubavi i mašte zapravo najdublji i najljepši izvori iz kojih rastemo kao ljudi. Djeca ih prirodno razumiju, a na nama odraslima je da ih ne zaboravimo.

Iza Vas je već osam objavljenih knjiga različitih tematskih okvira. Po čemu se ova zbirka razlikuje od Vaših prethodnih djela i kakvu poruku želite da ponese najmlađa publika?

Najviše bih volio da najmlađi čitaoci iz ove knjige ponesu osjećaj da je svijet ljepši kada u njemu vlada dobro. To je ljepše od bajke. Djeca često znaju da je lijepo pomoći drugome, podijeliti osmijeh ili vjerovati u nešto dobro, a kroz ove stihove želio sam upravo taj osjećaj još malo osnažiti. Ako nakon čitanja neko dijete poželi biti malo bolje, onda su „rijeke meda“ zaista pronašle svoj put do njegovog srca.

Recenzenti ističu da Vaša poezija dotiče i dječije i odraslo srce. Koliko je danas, u savremenom načinu života, važno djecu kroz književnost podsjećati na jednostavne životne vrijednosti?

Djeca danas odrastaju okružena ekranima telefona i tableta, informacijama i stalnom žurbom, pa se one jednostavne, tihe vrijednosti – dobrota, prijateljstvo, iskrenost i ljubav – ponekad izgube u svemu tome.
Zato književnost ima posebnu ulogu. Ona usporava trenutak i otvara prostor da dijete osjeti, zamisli i razumije svijet na drugi način. Kroz priče i stihove djeca ne uče samo riječi nego i kako biti čovjek – kako prepoznati tuđu tugu, kako podijeliti radost i kako vjerovati u ljepotu malih stvari.

Svaka knjiga koju napišem ima ili nosi trag tih osoba koje su bile uz mene, koje su me učile ljubavi, hrabrosti i ustrajnosti. Zato sam i napisao „Majčine riječi“ i „Babine riječi“.

Dobitnik ste priznanja Grada Novog Travnika za doprinos kulturi, a Vaše pjesme često nose snažne poruke o porodici, vjeri i prijateljstvu. Kakvu ulogu književnost danas treba imati u odrastanju mladih generacija i šta biste poručili mladima koji žele krenuti putem pisanja?

U svijetu koji se brzo mijenja, gdje tehnologija često zamjenjuje stvarne, iskrene i potrebne duboke razgovore, književnost nudi prostor za refleksiju, za učenje o sebi i svijetu.

Mladim ljudima treba književnost koja nije samo bijeg od svakodnevice, već i sredstvo za suočavanje s problemima – knjige koje govore o stvarnim životima, stvarnim izazovima, ali i o nadi, hrabrosti i mogućnostima koje nisu uvijek vidljive na prvi pogled.

Književnost treba biti način da mladi razumiju vlastite emocije i otvore vrata svijeta koji još nisu upoznali.
Što se tiče poruke mladima koji žele krenuti putem pisanja – pišite iskreno. Pišite o onome što vas pokreće, što vas boli, što vas raduje. Nemojte tražiti uspjeh u prvim rečenicama; dopustite sebi da rastete kroz svaki tekst. Učite, istražujte, čitajte mnogo i budite hrabri u svojim riječima.

Pisanje je proces koji traje cijeli život, a najljepše je kada iz svakog teksta, iz svake knjige, izađe dio vas – autentičan. Ako kroz knjige uspijemo sačuvati tu radost u dječijim srcima, onda smo učinili nešto zaista vrijedno.

Vaš književni put počeo je još u školskim danima, a u jednom periodu ste paralelno radili kao konobar i pisali. Koliko su Vas lična iskustva, životne borbe i podrška porodice oblikovali kao pisca?

Kažu da nema boljeg učitelja od života, ali često ni veće inspiracije. Moj put, borba, periodi iskušenja i radosti, sva ona pitanja na koja nisam imao odgovore – sve to čini osnovu mog pisanja. Mislim da pisci ne pišu samo riječima; oni pišu onim što su proživjeli, osjetili i naučili na svom putu. Podrška porodice, posebno podrška roditelja, bila je ključna.

_{Redakcija portala Busovacki.ba}