Lejla Akšamija, kćerka Alije Izetbegovića: Teška srca je potpisao Dejtonski sporazum

Nakon niza pokušaja da spasi državu, njen narod i zaustavi ubijanje i uništavanje svega što su prethodne generacije izgradile, moj otac je teška srca potpisao okvirni sporazum za mir u Daytonu, kazala je Lejla Akšamija, kćerka rahmetli Alije Izetbegovića.

Mislilac i filozof, humanista i pravnik, državnik kojem se divio Istok, a poštovao ga Zapad, prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant Armije RBiH, cjeloživotni borac za ljudska prava i slobodu. Tako rahmetli Aliju Izetbegovića opisuju lideri zemalja, prijatelji, bivši saradnici…

Privatno je bio dobar i posvećen otac, istakla je za Anadoliju njegova kćerka Lejla Akšamija.

“Njegov način odgajanja uglavnom se sastojao u ličnom primjeru. Volio se šaliti s nama dok smo bili djeca, a kada smo odrasli pokušavali smo nametnuti svoje mladalačke stavove s kojima se naš otac nije uvijek slagao, ali ipak je nalazio načina i strpljenja da s nama vodi duge i korisne razgovore”, ispričala je Akšamija, profesorica matematike i informatike, penzionisana direktorica Prve bošnjačke gimnazije, kćerka rahmetli Alije Izetbegovića.

Kako je kazala, bio je idealista racionalnih odluka.

“Rekla bih da je bio idealista racionalnih odluka, a kao istinski vjernik u Kur‘anu je pronalazio ono što ga je vodilo kroz sva životna iskušenja i davalo mu snagu da izdrži, a to je poruka Gospodara svjetova da čovjek mora stati na stranu dobra i činiti dobro, predajući se sudbini s punim povjerenjem u konačnu Božiju pravdu. Tako se ponašao i kada je osuđen na 14 godina u poznatom montiranom političkom procesu muslimanskim intelektualcima 1983. godine. Tako se ponašao i kada je Armiju RBiH pozvao da zaštiti hrišćanske bogomolje i civile, iako je agresor silovao, rušio i palio sve što je muslimansko”, izjavila je Akšamija.

Smatra da istinske patriote cijene i ponosni su na sve što je učinio rahmetli predsjednik Izetbegović.

“Nažalost, ima onih koji će zbog ličnih političkih ambicija pocijepati patriotski front i tako pomoći destruktivnim silama da uspješno rade na slabljenju države”, poručila je kćerka Alije Izetbegovića.

Prisjetila se i vremena kada je rahmetli predsjednik pušten na slobodu iz zatvora u Foči 1988. godine.

“Nakon nepunih šest godina koje je proveo u zatvoru u Foči, otac je pušten na slobodu na dan ZAVNOBIH-a. U tom periodu dobio je još tri unučice koje je valjalo upoznati. Često sam se družila s njim tokom zimskih večeri. Vraćao se na uspomene iz djetinjstva, sjećao se svojih roditelja i ponekad bih mu vidjela suzu u oku kad bi spomenuo svoga oca Mustafu koji je dugo bio nepokretan zbog rana iz Prvog svjetskog rata. Znam da ga je UDBA pratila i nakon zatvora, a vjerujem i zbog toga što je vrlo brzo, osjećajući šta se sprema, okupio 40 uglednih građana i osnovao Stranku demokratske akcije – SDA. Treba napomenuti da je još uvijek bio na snazi zakon koji je zabranjivao političko djelovanje izvan Saveza komunista. Na osnivačkoj skupštini stranke svoj govor je završio riječima: ‘Džinovski pokušaj stvaranja raja na zemlji bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio je potpunim neuspjehom‘. Historija se dešavala pred našim očima i činilo se svima nama da će demokratske promjene donijeti mir. Međutim, nakon proglašenja samostalnosti Slovenije i Hrvatske, Republika Bosna i Hercegovina je napadnuta i izdana od međunarodne zajednice, a Bošnjaci izloženi etničkom čišćenju, genocidu i embargu na oružje”, podsjetila je Akšamija.

Naglasila je da je nakon niza pokušaja da spasi državu, njen narod i zaustavi ubijanje i uništavanje svega što su prethodne generacije izgradile, njen otac teška srca potpisao okvirni sporazum za mir u Daytonu.

“Vjerujući da će ovaj sporazum prvenstveno prekinuti sukobe. Nikada više poslije tog događaja nisam ga vidjela zadovoljnog, što bi bilo normalno kada je već rat okončan. Vrlo brzo život mu je bio ugrožen zbog teškog infarkta, ali i nakon toga je radio još pet godina”, kazala je Akšamija.

Prisjetila se i njegovih posljednjih riječi koje joj je uputio pred smrt.

“Pred čovjekom je stalna borba protiv zla. Vjerujem da je u tome smisao naših života”, prisjetila se Akšamija riječi rahmetli oca.

Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. u 78. godini od zatajenja srca. Prema procjenama, posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića u Sarajevu je prisustvovalo više od 100.000 ljudi, među kojima veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika. Pretpostavlja se da je to bio najveći broj ljudi koji je ikada prisustvovao nekoj dženazi u Sarajevu.

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu obilježena 19. godišnjica smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

„Ime Alije Izetbegovića priziva neiscrpan broj tema, jer se radi o osebujnoj ličnosti i jednom od najznačajnijih ljudi u historiji ove zemlje. Zasigurno najznačajnijoj ličnosti, u novijoj bosanskohercegovačkoj historiji“, izjavio je tom prilikom predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.

– Alija Izetbegović je bio predsjednik, mislilac, pisac, humanista, pravnik. Ipak, jedna riječ najbolje sažima utiske koje smo svi osjećali pred ličnošću rahmetli predsjednika. Alija Izetbegović je bio državnik. U pravom smislu te riječi – rekao je, između ostalog Džaferović.

Izetbegović je, kako je poručio Džaferović, istinski vjerovao da Bosna i Hercegovina pripada svim svojim narodima.

– Znao je da su Bošnjaci, zbog svoje historijske sudbine, pupčanom vrpcom vezani za sudbinu Bosne i Hercegovine. Ali nikada, ponavljam – nikada nije uskraćivao Srbima i Hrvatima pravo da Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom. Borio se da nikome ne bude tijesno u ovoj zemlji i u svojoj koži. Uvjeren da različiti narodi mogu i trebaju živjeti zajedno, borio se za to da se različita mišljenja sučeljavaju u javnosti. Bio je do kraja, uvjereni demokrata. Govorio je da pravo jačeg nije pravo, nego činjenica. Govorio je da je istinsko pravo nastalo kako bi se zaštitili slabiji. Govorio je da je sloboda mišljenja prvenstveno sloboda da se misli drugačije. A onda se desio paradoks. On koji se borio za suživot, optužen je da radi suprotno. On koji se borio za slobodu misli, optužen je da radi suprotno. Dvaput je osuđivan, zbog riječi i misli – podsjetio je Džaferović, naglasivši da, kada je Alija Izetbegović došao na vlast, nije bilo revanšizma, o čemu su svjedočili čak i neki njegovi isljednici.

Podsjetio je na Izetbegovićeve riječi da je “rješenje za sve naše probleme cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina”. „Cjelovita“ – znači da smanjimo etničke podjele, a “demokratska” – da razvijemo podjelu mišljenja unutar svakog od naroda, umjesto između njih.

Cvijeće su na mezarje položile brojne delegacije državnog, federalnog i nižih nivoa vlasti u BiH, predstavnici diplomatskog kora, boračkih udruženja, članovi Stranke demokratske akcije (SDA) i drugi.

Prvo teško iskustvo je bio zatvor u vremenu brutalnog obračuna komunista s neistomišljenicima, u vremenu postratne neimaštine i gladi koja je posebno pogađala zatvorenike, “dno društva”, kako je to imao običaj kazati Omer Behmen, rekao je Bakir Izetbegović

– Sve što je rahmetli Alija radio, kompletno njegovo naslijeđe, je kamen temeljac koji mi moramo sačuvati radi sebe, kazao je Bakir Izetbegović, sin rahmetli Alije Izetbegovića.

Godišnjica smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine obilježava se danas, 19. oktobra, a Bakir Izetbegović je ovim povodom govorio o njegovom liku i djelu, te porukama koje u današnjici trebamo uzeti iz njegovog života.

– O onima koji su preselili na Bolji svijet se uvijek govori najbolje, slika o njima se uljepšava, ali kada je rahmetli Alija u pitanju, ta slika je zaista lijepa.

Imao je uvijek mnogo vremena i strpljenja za nas troje, sestre Lejlu i Sabinu i mene. Mnogo toga je radio u isto vrijeme, imao je kapacitet za to, bio je uvijek rukovodilac u preduzećima u kojima je zarađivao za život, pisao je članke i knjige o islamu, mnogo je čitao, putovao, ali je uvijek i na prvom mjestu bio glava porodice. Bio je dobri, blagi otac, ispričao je Izetbegović.

Podsjećajući na činjenicu da je Alija bio s narodom i uz narod, kazao je da je on dobro poznavao ljude, jer je u mladosti prošao kroz različita iskustva unutar velikih grupa ljudi koje su bile izložene tegobi i iskušenju.

– Prvo teško iskustvo je bio zatvor u vremenu brutalnog obračuna komunista s neistomišljenicima, u vremenu postratne neimaštine i gladi koja je posebno pogađala zatvorenike, “dno društva”, kako je to imao običaj kazati Omer Behmen. Uskoro nakon izlaska iz zatvora Alija je radio kao rukovodilac na nekoliko velikih gradilišta u Crnoj Gori. I on i stotine radnika na tim udaljenim gradilištima su živjeli u barakama, odvojeni po pola godine od porodica i normalnog života. Upoznao je ljude koji su živjeli pod pritiskom, koji su se nosili s tegobama, i poštovao ih je. Za robijaše mi je znao reći da je među njima bilo jačih karaktera nego među običnim ljudima, istaknuo je Bakir Izetbegović.

Dodao je da se Alija kao političar “mnogo družio s ljudima, nije se odvajao od naroda”.

– To zna biti iscrpljujuće. Do Alije se moglo relativno lako doći, nije izbjegavao svakodnevni odnos sa stotinama onih kojima je trebala direktna pomoć, a bio je u godinama i narušenog zdravlja. Vjerovatno zato što je i on iskusio situacije u kojima mu je trebala pomoć, a nije je bilo. I nikad se nije ljutio na narod, kazao je Izetbegović.

Podsjetio je da se Allija nije ljutio ni onda kada stranka koju je vodio na Općim izborima 2000. godine nije dobila odgovarajuću podršku naroda.

– Svi smo se tada ljutili na glasače, osim njega. On je smatrao da s narodom treba raditi, pojašnjavati, služiti mu, naglasio je Izetbegović.

Bakir Izetbegović je govorio i o univerzalnoj vrijednosti ostavštine Alije Izetbegovića koju treba promovirati.

– On je bio uvjereni musliman, uvjereni demokrata, i uvjereni Bosanac, poštovalac suštine multikulturne zajednice Bosne i Hercegovine. To troje trebamo braniti i unapređivati, jer samo u odbrani, skladu i unapređenju te tri vrijednosti je naš duhovni i fizički opstanak, naglasio je Izetbegović.

Dodao je da je važna poruka iz života rahmetli Alije i to da nema bezizlaznih situacija.

– Iz njegove misije uzimamo poruku da se ne smijemo predavati, da će uvijek nadjačati prava strana. Naravno, ne brzo i lako, već nakon uporne i strpljive borbe. On se kao mladić suprotstavio komunizmu kada je to izgledalo apsolutno beznadežno. I dočekao je kraj tog vještačkog, bezbožnog, na laži i opsjeni utemeljnog svijeta koji je izgledao moćan, a nestao je kao morska pjena, urušio se sam u sebe. Kao starac se suprotstavio agresiji na Bosnu i Hercegovinu praveći vojsku od nenaoružanog naroda u uslovima blokade i potpuno prekinutih veza sa svijetom.

Oni koji su nasrnuli na BiH su završili u haškim ćelijama, a Bosna i Hercegovina je opstala i nastavila da traje s predsjednikom Alijom Izetbegovićem na njenom čelu – naglasio je, između ostalog, Bakir Izetbegović.

Poručio je da se danas trebamo sjećati Alije Izetbegovića te proučavati njegovo djelo.

– Ono je još itekako živo, i ono nam treba. Kada počnete čitati bilo koju njegovu knjigu, teško ćete je ostaviti. Uvuče vas u svoj svijet. U naš svijet. Mladim intelektualcima posebno preporučujem njegove “Zapise iz zatvora”, odnosno “Moj bijeg u slobodu”. Znakovi pored puta, kako je sličnu vlastitu knjigu nazvao Ivo Andrić, kazao je za Preporod.info Bakir Izetbegović.