Gaza je pokazala da danas ne postoji civilizacija, a sljedeća era čovječanstva bi mogla biti “era genocida“

Sociolozi, historičari, arheolozi već decenijama pokušavaju definisati šta je to civilizacija. Izraelski genocid u Pojasu Gaze i reakcija modernog čovječanstva je olakšalo taj zadatak. Ono što mi danas živimo sigurno nije civilizacija, onakvom kakvom se teoretiše.

Situacija u Gazi se odmakla od svih onih društvenih konstrukata kao što su država, narod, nacija i svela se na protuprirodno stanje ubijanja djece. Upravo je ubijanje djece bilo motiv mitova, religijskih priča, ali i u umjetnosti kao jedno od najgorih mogućih djela koje čovjek može počiniti.

Ako pogledamo u priče iz praskozorja historije, najveći zločinci su opisivani namjerom da ubiju novorođenčad. Primjer toga nalazimo kako u “semitskim” predanjima o Faraonu koji želi da ubije Musu/Mojsiju; Herodu koji želi da ubije Isu/Isusa, ali i na zapadu gdje Amulius želi da ubije Romula i Rema.

Zajednička nit ovih priča je da su oni koji ubijaju djecu prezreni i tada, ali i historijska pouka o ograničenosti dosega zla. Oni koji su doveli palestinsku djecu u stanje da žele smrt su odabrali stranu Faraona, Heroda i Amuliusa, a ta strana u konačnici nije bila pobjednička.

U Božanstvenoj komediji Dante Alighieri piše da su najdublje jame pakla sačuvane za one koji u vrijeme moralne krize ostanu neutralni.

U tom slučaju moderno društvo nema se čemu nadati osim paklu, a šutnje na genocid u Gazi će se sigurno vratiti jer točak historije će neumoljivo da samelje sve oni koji su dopustili da na jednom komadiću planete Zemlje, u 21. stoljeću, čak pola djece želi smrt, a 98 posto vjeruje da je smrt za njih neizbježna.

Izrael, oličen u vlasti premijera Benjamina Netanyahua je taj koji direktno izvršava genocid, ali ruke su jednako krvave i dželatu i onome koji dodaje nož, a onih koji dodaju noževe je zaista i previše.

U ovom slučaju posebno mjesto zauzima njemačka politička elita i bezuvjetna podrška Njemačke izraelskom ratnom stroju.

Genocid u Gazi je pokazao i nametnuo pitanje da li se njemačko društvo, prije svega političko u suštini ikada istinski suočilo sa genocidom koji je nacistička Njemačka počinila u Drugom svjetskom ratu. Priznavanje odgovornosti za holokaust, samudaripen i genocid na drugim narodima je bio dostignuće za njemačko društvo vrijedno poštovanja, ali njemačka politička elita očito nije uspjela iz toga da izvuče suštinske poruke o zaštiti života svakog čovjeka u svakoj prilici.

Da su istinske pouke izvučene, njemačke institucije bi bile prve koje bi prepoznale šta se dešava u Gazi, a napominjemo još jednom u Gazi pola djece želi da umre zbog radnji koje provodi Izrael. Nasuprot tome Njemačka nije sposobna da ide dalje od ponavljanja teza o “izraelskom pravu na samoodbranu“ i toga da je postojanje Izraela “Staatsräson”.

Njemačka bez ograničenja nastavlja da izvozi oružje u Izrael i pruža diplomatski kišobran. Ponavljanje mantre o “pravu na samoodbranu” Izraela dok se u Gazi provodi genocid će se u budućnosti posmatrati sa jednakom osudom kao pravdanje čuvara logora širom Evrope da su samo slušali naređenja.

Nažalost, kao što su djedovi trenutne njemačke političke elite morali odgovarati na pitanje o ulozi u Drugom svjetskom ratu, trenutna njemačka elita će morati odgovarati na pitanje o ulozi u genocidu u Gazi.

Priča o “smrti međunarodnog prava” je već ispričana, ono nakon Gaze i reakcija sa Zapada na potjernicu koju je Međunarodni krivični sud raspisao za Netanyahuom, više ne postoji ni kao koncept, ali ironija se ogleda u tome da njegova smrt nije došla od ruke neprijatelja, nego od onih koji su bili njegovi “zaštitnici”.

Invazija Rusije na Ukrajinu je svijet dovela u neizvjesnost, a političari, analitičari i drugi su ponavljali da bi dopuštanje Rusiji da se izvuče bez posljedica čitav svijet dovelo na ivicu provalije.

Dopuštanje da ruska invazija na Ukrajinu uspije bila bi poruka svakom eventualnom diktatoru na svijetu da bez problema smije napasti bilo koga.

Možda je prvobitna reakcija i što konkretna, a što usmena podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine na trenutak i sačuvala iluzije, ali zatim je došla Gaza i reakcija “demokratija” je učinila ono što ni sam Vladimir Putin nije mogao.

Naime, puno više od ruske invazije na Ukrajinu, dopuštanje genocida u Gazi je poslalo poruku “svakom zločincu i svakom novom Hitleru u svijetu”, da zaista mogu učiniti šta žele ukoliko se interesi neke od velikih sila budu slagali sa njegovim interesima.

Svojom reakcijom na Gazu, Zapad je čitavom svijetu dao bjanko ček da vrši genocid u skladu sa svojim potrebama i okolnostima. Ovime je upravo Zapad učinio ono od čega je strahovao da će učiniti Putin. Svijet je trajno gurnut u neizvjesnost.

Od genocida u Gazi, svaki manji narod, svaka manja država moraju biti svjesni činjenice da više ne žive u svijetu u kojem su mislili da žive, a to je svijet Ujedinjenih nacija i pobjednika nad fašizmom iz 1945. godine, sada žive u svijetu 18. stoljeća kojeg definiše jedino zakon jačeg i mogućnost da se učini bilo koji zločin.

Ako nas je historija nešto naučila to je da krv nevinih neće mirovati i da će se vratiti u lice onih u Londonu, Berlinu, Washingtonu, Moskvi, Parizu, Pekingu, Ankari i arapskim prijestolnicima koji su dopustili da svijet uđe u eru koja će se jednog dana nazvati “erom genocida”.

_{Redakcija portala Busovacki.ba}