30 Novembra, 2022

Busovacki.ba

Busovacki.ba – NAŠA BUSOVAČA!

Vrijeme i pravilan način sadnje voćaka!

Sadnja voćaka, odnosno zasnivanje novih voćnih vrsta, treba obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, znači kasna jesen, tokom zime (ako vremenske prilike dozvole) ili rano proljeće najkasnije do kraja marta.

Sadnice
Sadnice imaju presudan uticaj na prijem, porast, prinos i kvalitet.

One moraju biti :

jednogodišnje, prve klase, bez mehaničkih i drugih povreda,
sadnice koje se koriste za sadnju moraju biti zdrave, sa dobro razvijenim korijenovim sistemom i nadzemnim dijelom;
korijenov sistem mora biti dobro razvijen, sa najmanje 3 žile duge više od 20 cm pravilno raspoređene;
sadnica ne smije biti ni kržljava ni prebujna
Prije sadnje

Neposredno pred sadnju sve povređene, sasušene i polomljene žile treba skratiti do zdravog dijela. Duže žile treba skratiti na dužini od 15-20 cm i gledati da presjek bude što manje kos kako bi rane što brže i lakše zarasle.. Neposredno prije sadnje korijen se potapa u smješu goveđe balege i ilovače.

Sadnja
Sadnju po pravilu uvijek treba da obavljaju dva lica, jedno drži sadnicu, a drugo zatrpava rupu i to tako da se prvo na dno iskopanog sadnog mjesta postavlja 1/3 zdravice u formi humke, kako bi se po postavljanju sadnice spojno mjesto (mesto kalemljenja) što više podiglo iznad površine zemlje.

Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!

Sadnja drveća ili sadnica u kockaste umjesto u oble rupe potpomaže njihovu snagu i rast.

Ako posadite sadnicu u kockastu rupu, drvo postaje jače i bolje napreduje nego u obloj. Kada neko sadi sadnicu, uglavnom iskopa okruglu rupu, postavi sadnicu, i zatrpa je kompostom i đubrivom. Ipak, postoji više razloga zašto okrugla rupa nije dobra za korijenje i proces rasta.

Na početku će vaša sadnica rasti veoma uspješno, sve dok sadnica stvara novo korijenje, koje se lako širi kroz plodno i rastresitu podlogu. Ali, kada korijen stigne do siromašnije i tvrđe zemlje oko rupe, to mu se neće dopasti, i on će početi da vijuga ivicom rupe, u potrazi za boljim uslovima.

Kada korijenje počne tako da se ponaša, stvara se kružni tok korijena oko ivica rupe. To se najbolje vidi na korijenju biljaka gajenih u saksiji. Korijenje se tada stvrdnjava dok stari, stvarajući čvrst „pojas“ koji guši sadnicu, i ponekad dovodi do zaustavljanja rasta, ili čak, smrti biljke.

Šanse za preživljavanje sadnica drastično rastu kada iskopate kockastu, umjesto oblu rupu. Korjenski sistem tada neće da postane kružni, pošto su eksperimenti pokazali da korijenje nije sklono savijanju pod pravim uglom. Kada korijenje stigne do ugla od 90 stepeni u kockastoj rupi, umjesto da počne da ide u krug, ono će početi da se širi van rupe, i osvaja okolno zemljište.

Na taj način, drvo će dobiti ne samo veće šanse za opstanak, nego će se i brzina rasta drastično povećati, a drvo će postati otpornije na spoljašnje izazove, kao što je suša.

Nakon toga se postavlja sadnica, a potom korijen iste se prekrije drugom trećinom zdravice, tako da stajnjak (jedna lopata) i NPK 15:15:15 ne dođu u dodir sa korijenom. Potom se rupa zatrpa preostalom količinom zdravice, a cjelokupna površina se prekriva ostatkom zemlje (mrtvicom). Ako se radi o proljećnoj sadnji obavezno oko 10 l vode po sadnici.

Poslije sadnje
Po završenoj sadnji na 10-15 cm od sadnice pobije se drveni kolac i to sa one strane odakle duvaju jači vjetrovi, pa sadnica priveže za njega. Vezuje se ovlaš, jer će se u protivnom vezivo vremenom usjeći u koru i oštetiti voćku, što može izazvati njeno sušenje ili lomljenje.

Kada je pravo vrijeme za rezidbu?

Zavisno o vremenu kada se obavlja rezidba, razlikuju se dvije vrste rezidbe. Prva je zimska rezidba, koja se obavlja u vrijeme mirovanja vegetacije. Može se obavljati od jeseni do proljeća dok pupoljci ne krenu. U praksi se najčešće obavlja u rano proljeće kada prođu jake zimske hladnoće jer su voćke nakon rezidbe osjetljive na smrzavanje.

Druga rezidba obavlja se u razdoblju vegetacije i zove se ljetna rezidba ili rezidba u “zeleno”. Njome se popravljaju i dopunjuju učinci rezidbe u mirovanju i pojačava osvjetljenost krošnje kako bi se osigurao kvalitet plodova i zametanje rodnih pupoljaka za sledeću vegetaciju. Zelena rezidba obavezana je mjera za uzgojni oblik vretenasti grm i vitki vretenasti grm.

Obavlja se više puta. U početku vegetacije, odnosno u fazi kada mladice narastu oko 15 cm, obavlja se piniciranje nepotrebnih mladica. Taj zahvat je značajan za oblikovanje uzgojnih oblika jer se rast voćki usmjerava od početka u skladu sa željenim uzgojnim oblikom te voćka ne troši snagu na rast mladica koje bi se u sledećoj godini prilikom rezidbe u mirovanju odbacile.

Piniciraju se mladice blizu vrha izbojka koje bi postale konkurencija produžnici kako bi se spriječilo ogoljavanje donjih dijelova grana i poboljšala osvijetljenost. Piniciraju se i sve mladice koje rastu okomito u vis, osim izbojaka na vrhu grane iz koje se nastavlja njezin rast i mladica koje se mogu upotrebiti za zamjenu kakve grane.

Druga ljetna rezidba obavlja se kada mladice završe rast. Završetak rasta mladica jezgričavih voćaka prepoznaje se po oblikovanju gornjeg pupoljka. Kod koštičavih voćaka tada mladica odbaci najgornji pupoljak, a njegovu u logu preuzima prvi postrani ispod vrha.

Tada se izbacuju mladice koje smo propustili pinicirati i koje zasjenjuju unutrašnjost koršnje. Treba paziti da se jačinom rezidbe ne pretjera kako se ne bi previše smanjila lisna površina. Nepotrebne se mladice mogu jednostavno išćupati. Prednost takvog postupka je što se na tom mjestu više ne razvijaju nove mladice koje bi u sledećoj ljetnoj rezidbi trebalo odstranjivati.

Polovinom avgusta obavlja se još jedno proređivanje nepotrebnih mladica koje su u međuvremenu izrasle ili nisu odstranjene ranije. Sve to pridonosi boljoj osvjetljenosti unutrašnjosti krošnje i obojenosti plodova.

Dakle za rezidbu nema tačno određenog roka, ona se obavlja cijele godine u skladu sa rastom voćke.

Dipl. inž. voćarstva Biljana Milosavljević