U svijetu u kojem su knjige često zasjenjene brzim ritmom digitalne stvarnosti, dvadesetsedmogodišnji Travničanin Semir Krnjić pronalazi snagu da svoju strast prema pisanju pretoči u stvaranje. Njegova djela nisu samo zbir riječi na papiru; ona su mostovi između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, oslonjeni na ljubav, empatiju i zahvalnost prema životnim blagodatima. S knjigom u rukama i snagom riječi u srcu, Semir gradi svijet u kojem se tradicija i suvremenost spajaju u jedno, inspirirajući generacije koje dolaze.
“Naši su očevi, pogotovo oni iz poslijeratnog perioda, dali mnogo i odrekli se mnogo toga, a samo da bi nama priuštili ono što želimo. Cijena jednog fudbalskog dresa bila je 25 KM; svi smo sanjali da imamo dres.
Sada, kada smo odrasli, kada radimo, zapravo, shvatamo koliko je teško bilo odvojiti tih 25 KM od porodice, računa, potreba, škole te nam kupiti željeni dres. Ja sam u tome da imam dres Edina Džeke, uživao, a babo je uvijek pronalazio način da mi kupi Džekin dres. Sjećam se, jednog dana dolazim kući iz škole, a na krevetu u sobi
čeka me bijela jedanaestka. Jako je važno znati cijenu tih stvari; jako je važno znati koliko se samo roditelji odreknu zbog te naše želje; ako u tome ne vidimo i ne cijenimo njihovu ljubav, džaba nam sve ostalo. ” iz knjige “Babine riječi”
U savremenom svijetu, gdje se često čini da su digitalne tehnologije potisnule tradicionalne oblike umjetnosti, postoji mladić koji s ponosom nosi titulu pisca. Semir Krnjić, 27-godišnjak iz Novog Travnika, prava je inspiracija za sve nas. U vrijeme kada knjige nisu u modi on ih stvara. Njegova nova knjiga, „Ramazanski dnevnik III“, već je sedma u nizu, a iza njega stoji više stotina pjesama i brojne nagrade koje svjedoče o njegovom talentu i strasti prema pisanju.
Semirova priča koju donosimo nije samo o riječima na papiru već priča o hrabrosti da se ustraje u svojim snovima, o ljubavi prema pisanoj riječi i dubokom poštovanju prema tradiciji.
Njegovo prisustvo u koautorskim zbirkama poezije i proze odavno je prepoznato, a njegov rad inspirira mnoge mlade autore. Danas imamo priliku zaroniti u njegov svijet, otkriti šta je to što ga pokreće i kako se nosi s izazovima stvaranja u modernom dobu gdje knjiga, vjerovatno kao nikad ranije, nije potcijenjena kao danas.
Svoju prvu pjesmu napisao je krajem osnovne škole, inspirisan prvom ljubavlju najboljeg prijatelja prema jednoj djevojčici, nastala je njegova prva pjesma.
-Kasnije, i drugom razredu srednje škole aktivnije počinjem pisati, kada se već počinju čitati moje pjesme po školskim hodnicima. Prvu knjigu, roman ‘Želja’, počeo sam pisati krajem srednje škole, dok će svjetlo dana ugledati tek pet godina kasnije. Mene inspirišu sitnice, znakovi pažnje i ljubavi, briga i pomoć, empatija svi oni gradivni elementi koje će sagraditi zdrave, iskrene i čvrste mostove između duša – kazao je Krnjić.
Najvažniji je taj prvi korak
Kako smo i u uvodu napisali, stvarati djelo u vremenu kojem živimo je izrazito teško i mnogo napora, volje i ljubavi potrebno da bi isto nastalo. Krnjić za Hayat.ba priznaje također da mu nije bilo lako.
Iz tog razloga u početku je krio i nije želio da se njegova priča mnogo širi.
-Vjerovao sam da ću pisati knjigu, to je moja ljubav. Samo, ponekad, ne idu stvari kako mi mislimo, dok na kraju ispadnu bolje nego što smo mislili. Nakon srednje škole, kada sam imao napisanu knjigu, ja sam počeo pisati drugu. Jer, nisam znao kako će okolina reagirati na to da se ja, kao konobar, bavim pisanjem, učestvujem na nekim konkursima i tome slično. Jedne prilike, kada sam radio u jednom restoranu, jedan novinar je želio da napiše priču o meni. Zbog te priče koja je objavljena u novinama, više me nisu gosti zvali ‘konobar’ nego ‘pisac’. Svakome od nas je potreban vjetar u leđa, podrška iskrena od srca, u svojoj kući to uvijek imamo, zato je mnogo važno da shvatimo blagodati porodice. Moja priča je postakla mnoge da krenu u ostvarenje svojih snova, pa nisu snovi samo da ih sanjamo, najvažnije je taj prvi korak u realizaciji naših snova.
„Ja sam tu“ gradi cijeli život
Dok smo razgovarali o uticaju njegove književnosti na mlade Krnjić nam podcrtava da voli pisati o stvarima koje se zapostavljaju.
Smatra da se današnjim načinom život, gdje se uzima uglavnom za sebe, zapostavljamo ono najvažnije, mislimo da zdravlje, porodicu, prijatelje moramo imati.
-Na tom putu, nekada se čovjek egom zanese, pa pomisli da mu ništa i niko ne treba, i što je česta pojava, misli da su svi ljubomorni na njega. Ali…dođu iskušenja, dođu ti dani i noći u životu, kada je jako važno koga imamo nego šta imamo. Vjerujete, prazan džep nikada ne odjekuje i ne boli kao prazna duša. Novac je prolazan, istina je da je potreban za egzistenciju, ali vjerujte, mnogo smo potrebniji jedni drugima, da se družimo, razgovaramo, pomažemo, podržavamo i volimo. Zaradi čovjek i kupi sebi novi automobil za jedan određen novčani iznos. Ali.. onu ruku na ramenu i one riječi: “Ja sam tu!” to gradi cijeli život. Ne može čovjek sve sam. Ono najvrednije se ne kupuje. Jeftino je sve čemu je određena cijena. Vjera, domovina, porodica, prijatelji su samo u nizu blagodati koje se ne kupuju i ne mogu se kupiti. To trebamo voljeti, čuvati i biti Gospodaru zahvalni na njima – kaže Krnjić.
Iskustvo iz ranog djetinstva s temama u knjigama Krnjić povezuje, kako nam pojašnjava, na način da cijeni i zahvaljuje se na svakom dahu.
-Da sam svjestan prolaznosti života i da nije bitno šta će drugi misliti o nama, nego da li će Gospodar biti zadovoljan. Sve ima svoj rok: zdravlje, mladost, snaga..na kraju i život. Mnogo više bi se voljeli i pomagali kada bi bili svjesni naše prolaznosti. I da sve ono što gomilamo, sve ono što ‘otimamo’, čemu hrlimo i na čemu smo drugima zavidni, da je to samo nama teret. Željeti drugima kao i sebi, tome trebamo težiti i tako disati.„Majčine riječi“ i „Babine riječi“
Semir je tokom prošle godine objavio dvije knjige: Majčine riječi i Babine riječi. Recenzenti ovih knjiga su: mr. hfz Nedim Botić, prof. Admir Iković, Nermina Latić, Zerin Murić i Damir Mašić.
Interesiralo nas je koje poruke je želio prenijeti čitateljima upravo preko ovih djela:
-Svjesni smo da u ovom ubrzanom tempu života, gdje čovjek zaboravlja i nema vremena za mnogo bitne i važne stvari u životu. Često mislimo da su nama prijatelji oni koji nam laskaju i po ramenu tapšu. Naši roditelji su naša blagodat od Gospdara. Oni mnogo toga pretrpe i odreknu se mnogih stvari da bi nama udovoljili. Mi to često zaboravljamo, ili se nekom hedijom pokušavamo odužiti. Kada bi dunjaluk imali, majci i ocu se ne možemo odužiti. Ja kroz knjige “Majčine riječi” i “Babine riječi” pokušavam da podjestim, podstaknem i motivišem citaoca da bude svjestan blagodati roditelja. Skoro mi jedan mladić, dok smo kafu pili, plaće i govori: sve što imam dao bih da mi je babo živ. A vjerujte ima mnogo od dunjalučkih blagodati kojima mlad čovjek teži i na tom putu zaboravlja na svoje roditelje. Ali on nema babe, nema ko da mu kaže šta treba da radi, da ga savjetuje i na tom putu pomogne.
Na portalu Busovacki.ba trenutno je aktivna nagradna igra u kojoj imate priliku osvojiti jedan od tri kompleta knjiga Semira Krnjića. Ova jedinstvena prilika ne samo da vas može obogatiti njegovim inspirativnim djelima već i podsjetiti na važnost ljubavi prema pisanoj riječi. Pridružite se nagradnoj igri, možda baš vi budete među sretnim dobitnicima koji će u svoje ruke primiti vrijedno književno blago!
Redakcija portala Busovacki.ba
VIŠE OBJAVA
Srednja Bosna: Nana Zejna Elkaz četiri godine rata provela sama u šumi
Ratna zastava? A kakva je trebala biti zastava tokom rata i agresije na međunarodno priznatu državu
Sjećanja: Kako je Izetbegović prihvatio ime entiteta Republika Srpska