VRANJSKO PORODILIŠTE: Između ŠAMARA i prizivanja sebi

Protiv četiri ginekologa iz vranjskog porodilišta vodi se postupak pred Osnovnim sudom zbog nesavjesnog pružanja ljekarske pomoći, a zaprećena zatvorska kazna za ovo djelo može biti od tri meseca do tri godine.

U posljednjih pet godina, podnijeta je još jedna krivična prijava protiv ginekologa iz ZC Vranje za isto krivično djelo, ali je, kako nam je rečeno u Osnovnom javnom tužilaštvu, odbačena kao neosnovana.

Uzimanje mita, naplaćivanje medikamenata koji po zakonu treba da budu besplatni i akušersko nasilje su najveći problemi u vranjskom porodilištu, pokazuje anketa u kojoj je učestvovalo 68 žena, a koja je rađena u okviru Škole digitalnog novinarstva Fondacije “Slavko Ćuruvija”.

Istovremeno, načelnica ginekologije u Vranju, Gordana Đorđević, tvrdi da nije upoznata sa takvim slučajevima, ali da se sjeća slučajeva da same porodilje često nanose fizičke povrede medicinskom osoblju.

“ONE HOĆE DA NE TRPE”

Većina anketiranih žena navela je da je u toku porođaja doživjela verbalno nasilje, a jedna od njih je navela da je ljekar u tijeku porođaja šamarao.

Načelnica ginekologije vrnjske Bolnice, Gordana Đorđević, kaže da se tako nešto dešavalo pre možda 30 ili 50 godina, ali da sada to nije tako.

– One neće da napnu tog trenutka i onda može da se drmnu malo, da se isprskaju vodom i tako. Nije šamaranje nego je čisto to rađeno da se prizovu sebi, jer se one pogube, a taj je trenutak presudan. Tog trenutka, ako uguše svoje dijete, ko će poslije da bude kriv? – pita Đorđević.

Ona tvrdi da medicinsko osoblje na porođaju trpi povrede od strane porodilja, i da je jednoj doktorici žena u tijeku porođaja slomila rebro, tako što ju je udarila nogom, a da je druga porodilja nedavno ljekara ujela za ruku.

– Mi to ne objavljujemo kao što one rade. One hoće da se porode, da dođu, dobiju dijete i da ne trpe ništa. Mi maksimalno pokušavamo da obezbolimo porođaj da što manje budu u porođajnoj sali, ali ne znam šta ove mlađe generacije očekuju – kaže načelnica.

Komentarišući podatak iz ankete da se medicinsko osoblje na porođaju ne predstavlja porodiljama imenom i strukom, i ne upoznaje ih sa intervencijama u toku porođaja, Đorđević objašnjava da one na prijemu potpisuju saglasnost za sve zahvate koji će im biti rađeni tokom boravka na odeljenju.

U razgovoru za InfoVranjske, Jovana Ružičić, direktorica Centra za mame koji se bavi pravima majki i porodilja kaže da su ta prava ista kao i kod ostalih pacijenata.

– Imaju pravo na informisanu odluku, pravo na objašnjenje procedure, na punu informisanost o sopstvenom zdravstvenom stanju i za bilo šta da se uradi njihovom telu potrebna je verbalna dozvola. Dok prava pacijenata dobro funckionišu u drugim sferama, čini mi se da su porodilje specifična grupa za koje kao da zakoni ne važe, objašnjava Ružičić.

EPIDURAL ZA ODABRANE

Prema podacima ZC Vranje, od 5.888 prirodnih porođaja u posljednjih pet godina, samo 43 rađeno je sa epiduralnom anestezijom, na koju inače porodilje imaju pravo.

Podsjećanja radi, Đorđević je 2019. za Južne vesti rekla da će epidural koji je do tada korišćen sporadično, biti dostupan i besplatan za sve porodilje.

Sada, međutim kaže da epidurala i anesteziologa nema, a da su u posljednje dvije godine samo dvije ili tri žene dobile epiduralnu anesteziju.

– Što se mene tiče, volim da vodim porođaj u epiduralu. Mnogo ljepše sarađujem sa ženom koja manje trpi bol. Imamo problem sa malim brojem anesteziologa, pogotovo sad oko kovida. Kad ima, uvijek se radi epidural. Bez plaćanja, normalno da je besplatan – navodi Đorđević i dodaje da ne zna zašto bi neko plaćao epiduralnu anesteziju i porođaj i da, ako ima takvih slučajeva, oni su svakako u domenu policije, a ne zdravstva.

Prema podacima iz ankete, porođaj bez komplikacija imalo je 61 odsto žena, 9 odsto je doživelo komplikacije na porođaju, a skoro 30 odsto navodi da je uzrok komplikacija bio medicinski nemar.

PTSP

Jovana Ružičić iz Centra za mame kaže da porodilje rijetko prijavljuju negativna iskustva jer su tada fokusirane na bebu, i da je to mentalna prepreka koja ih sprječava da se za svoja prava izbore.

– Mislim da naša svest o jednom dostojanstvenom porođaju još uvek nije na nivou na kom bi trebala da bude, pa se zato tako nešto ne dešava toliko u praksi – kaže Ružičić.

Centar za mame se bavi lošim tretmanom žena i tim povodom su imale sastanak sa ministrom zdravlja, dr. Zlatiborom Lončarom, na kome su dobile obećanje da će poraditi na boljoj komunikaciji sa porodiljama i da će neljudsko ponašanje biti sankcionisano.

Također, da će biti moguće prisustvo jedne bliske osobe po izboru porodilje što u vranjskom porodilištu nije moguće zbog – kako oni navode – prostornog problema.

Do danas, kako tvrdi Ružičić, od brojnih obećanja Ministarstva zdravlja nije se ostvarilo apsolutno ništa, iako je za promjene koje su tražile potrebna isključivo dobra volja.

– Mi smo kroz naše istraživanje predstavili glas majki, a ono što moramo da čujemo jeste glas medicinskog osoblja: da li rade normalne smjene, šta oni vide da može bolje i jedino tako nešto suštinski može da se promijeni – kaže Ružičić.

Istovremeno, i klinička psihološkinja Slađana Đorđević navodi da je važna saradnja medicinskog osoblja i porodilje, jer je ženi dok se porađa potrebna kako medicinska, tako i psihološka podrška.

– Ukoliko je žena svoj porođaj doživjela kao traumatsko iskustvo u kojem je nedostajala podrška i osjećaj sigurnosti, u kojem se osjećala bespomoćno i porođaj je imao komplikacije koje ona nije mogla da isprati, onda govorimo o post traumatskom stresnom poremećaju (PTSP). Kroz razumijevanje i podršku porodice, prijatelja ili psihoterapeuta, žena može da ’’izraste’’ iz ovog iskustva i da ono vremenom prestane da remeti njenu svakodnevicu – objašnjava Đorđević.

Postporođajni PTSP karakterišu prisilno vraćanje slika ili utisaka sa porođaja, panični napadi, osjećaj otuđenosti od sebe i bebe, navodi ona i ističe da je ženi tada potrebna adekvatna podrška.

S druge strane, Jovana Ružičić kaže da se svaka žena pamti porođaj čitavog života i da može da prepriča svoje iskustvo iz porodilišta i trideset godina kasnije, te da je stoga potrebno izboriti se za dostajanstven porođaj.

– Sve dok se mi ne promijenimo odnosno dok mi ne krenemo da se borimo za naša prava, iskustva će i dalje da budu takva – zaključuje ona.

Negativna iskustva sa porođaja žene mogu da prijave Kancelariji za zaštitu prava pacijenta na adresi Kralja Milana 1, prvi sprat, kancelarija broj 37 radnim danom od 12,00 do 14, 00 h ili na telefon 017/402 – 390 . Centar za mame pokreće SOS besplatnu psihološku liniju koja će biti dostupna krajem jeseni.

Dejana Cvetković

SKAKANJE PO STOMAKU

Imena ljekara i dijelovi priča izuzeti su zbog zaštite identiteta žena koje su učestvovale u anketi.

– Poslije carskog, bez igdje ikoga, drskim tonom mi je rečeno da sljedeći put tražim drugog doktora, i da me on neće poroditi nikako. Jer doktoru nisu date pare, koje je on očekivao. Jako bijedno i jadno, i ponižavajuće za jednu novopečenu mamu koja ne zna gde se nalazi, i kojoj je dijete donijeto tek nakon 4. dana da ga vidi!

– Skakanje na stomaku, ne znam gde je to normalno, ali u Vranju jeste.

– Nisam dobila ni pomoć poslije carskog reza da ustanem, niti da se prebacim sa operacionog stola na krevet, odmah nakon buđenja iz anestezije.

– Moje iskustvo je pozitivno. Doktorica i babice su mi objasnile proceduru, disala sam kako treba. Najvažnije je biti stabilna tokom porođaja i slušati savete. To je moje mišljenje.

– Na održavanju trudnoće sam ležala nedjelju dana. Morala sam da dam doktorici 20 eura da bih dobila tokulizu jer sam krvarila i bilo je ,,nije ti ništa”, a ja u 24. nedjelji trudnoće.

Izvor: infovranjske.rs.