Abdulkerim Šehović: Želja mi je da pod zastavom BiH ponovno odem na Svjetsko prvenstvo

Za redakciju portala Busovacki.ba obratio se Abdulkerim Šehović, mladi, uspješni kik-bokser iz Kaćuna koji niže pobjede i bilježi odlične rezultate u ovom sportu. Sa nama je podijelio malo više informacija o samom kik-boksu, takmičenjima, iskustvima i planovima za budućnost.

Za početak možeš se predataviti pratiocima našeg portala

Poštovanje, moje ime je Abdulkerim Šehović, imam 24 godine i porijeklom sam iz Vukeljića. Trenutno živim u mjestu Kaćuni kod Busovače. Oženjen sam i imam sina od 3 godine.

Zaposlen si?

Dječački san mi je bio da budem profesionalni vojnik i borac, tako da sam 2018 godine primljen u Oružane snage BiH.

Kada se javlja ljubav prema kik-boksu?

Ono što sam znao od malih nogu jeste da ću se baviti nekim sportom. Kao veliki zaljubljenik krenuo sam trenirati kik-boks sa 11. godina.

Kako tvoju roditelji doživljavaju činjenicu da se baviš relativno opasnim sportom?

U principu njima je bitno da ja treniram i da se bavim sportom, da nisam onako ljenčina koja ne radi ništa od života, vole to što sam sportista. A sad, jeste da se kaže za kik-boks da je opasan sport ali nikad sa treninga ili meča nisam došao sa nekom ozbiljnijom povredom, bude možda posle sparinga koja ogrebotina ili masnica ali ništa specijalno ili strašno. Tako da u svim usponima i padovima imao sam podršku roditelja, supruge i trenera Amela i Mustafe Litrića.

Koliko je zapravo kik-boks podržan u tvojoj okolini, a koliko u BiH?

U BiH ne bih baš rekao da je popularan, više su istaknuti sportovima, fudbalom, košarkom, ima neki svoj nivo ali ništa pretjerano. U Kaćunima je situacija relativna, smatram da sigurno ima mnogo više njih koji bi htjeli to ali možda od svojih staratelja nemaju dopust za ovakav sport, jako malo je omladinaca koji su zainteresovani.

Osnovao si svoj klub, kako provodite treninze?

Da, prošle godine sam postao licencirani trener novootvorenog borilačkog kluba “Šampion” u Kaćunima. Treninzi se provode sa naručitom disciplinom, trudimo se da svaki trening protekne u što opuštenijoj atmosferi uz naravno dobro odrađen predviđeni trening. Cilj kluba je prije svega učiniti djecu zdravom i skloniti ih sa ulice od loših stvari, jer uz vjeru, trud i rad svaki cilj se može postići, poručuje Šehović.

Koliko njih si privukao, zainteresovao ili nagovorio da počne da trenira?

Jako malo je zainteresovanih mladića u našem kraju za ovaj sport.

Koliko si mečeva imao do sada i kakve si rezultate postigao?

2018. godine sam pokorio Međunarodni turnir Wako Grand Prix BiH gdje sam u seniorskoj konkurenciji osvojio dvije zlatne medalje i pehar za najboljeg borca, a slijedeći uspjeh bio je osvajanje turnira Balkan Open. Prošle godine sam osvojio sva takmičenja koja se održavaju u BiH te sam postao reprezentativac BiH gdje sam nastupio na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Tu sam bio pokraden od strane sudija protiv borca iz Argentine. Nakon svjetskog prvenstva odradio sam Poluprofesionalni meč kod našeg proslavljenog borca Dževada Poturka na manifestaciji “No Limit”, time sam završio 2021. godinu sa mnogo uspjeha. Ove godine sam osvojio zlatnu medalju na Internacionalnom takmičenju na Ilidži, gdje je učestvovalo preko 600 boraca iz 7 zemalja.

Koliko je kik-boks zahtjevan kao sport?

Mislim da to zavisi od osobe do osobe, ko koliko želi da se trudi i ko koliko želi da se posveti. Da li će neko paziti na kilažu u određenoj kategoriji ili slično, dodaje Šehović.

Da li vidiš svoju budućnost u kik-boksu?

Moj plan je odraditi do kraja godine profesionalni meč.

Da li si imao nekih ozbiljnih povrijeda?

Ozbiljnijih povreda nisam, zato što na takmičenjima imam kacigu, štitnike za noge i rukavice tako da nikad nije bilo nekih ozbiljnijih povreda.

Da li imaš neku finansijsku satisfakciju ili sponzora?

Osoba koja mi je pomogla u finansiranju prošlih takmičenja je moj veliki prijatelj Senadin Ferhatović na čemu mu se neizmjerno zahvaljujem i sa ponosom spominjem. Što se tiče države, tu nemam skoro nikakvu podršku, kazao je Abdulkerim.

Šta za tebe predstavlja kik-boks?

Za mene je kik boks opuštanje, izbaciš višak energije. Volim taj sport, volim da dođem da se ispraznim, jednostavno se i fizički zategneš, spremiš. Ne umjem tačno to da odgovorim, nisam naročito razmišljao o tome.

Da li si nekada predao meč?

Nisam, niti ću. Nije još došlo do toga.

Imaš li neku želju u životu vezanu za sport kojim se baviš?

Želja mi je da pod zastavom BiH ponovno odem na Svjetsko prvenstvo i predstavim našu domovinu u što boljem izdanju.

Kako bi posavjetovao mlade borce koji su tek počeli ili plairaju da počnu da se bave kik-boksom?

Pa da dođu da treniraju prije svega zbog sebe, da ne idu sa ciljem „idem da naučim da se bijem, da mogu u gradu da pokažem da sam jak, znači da dođu zbog sebe, da steknu neku fizičku spremu, samopouzdanje. Da se ne plaše povreda i ne misle da je to nešto opasno. Da probaju jer mogu da steknu neka nova životna iskustva. Stvarno preporučujem svima da se bave ovim sportom. Ja sam zbog sporta zapostavljao srednju školu što nikako ne savjetujem mladima, prije svega školske obaveze a zatim koliko se može stić i treniranje.

Koja je tvoja poruka pratiocima našeg portala koji su možda zainteresovani za kik-boks i tvoj klub?

Poručio bi svima da uz vjeru, trud i rad svaki cilj se može postići. Takođe bitnu stvar želim istači, a to je da koje god dijete ima volju za kik-boksom da roditelji ne ubijaju takvu ambiciju u njima. Klub “Šapion” poziva sve koji su zainteresovani sa jednim velikim BUJRUM u naš klub, radi sebe i svog zdravlja. Zahvaljujem Vam se na intervju te poručujem pratiocima portala Busovački da redovno prate Vaš sadržaj.