Građani BiH prokockali gotovo dvije milijarde KM: Zašto vlasti godinama ne uspijevaju obuzdati kladionice?

Građani Bosne i Hercegovine u kladionicama su ostavili gotovo dvije milijarde maraka. Kako država zarađuje na epidemiji ovisnosti i zašto nema političke volje da se to zaustavi.

Gotovo milijardu i devetsto miliona maraka građani Bosne i Hercegovine ostavili su u kladionicama i kockarnicama tokom protekle godine. U zemlji je više od 2.340 registriranih uplatnih mjesta, od čega blizu 70 posto u Federaciji. Entitetski budžeti od kockanja ubiru stotine miliona maraka, dok mnogi smatraju da je potrebno oštrije oporezivanje. Posebno zbog procjena o 50 do 60 hiljada patoloških ovisnika.

Određena zakonska rješenja i novčane kazne formalno postoje. U Federaciji iznose od pet do 12 hiljada maraka za preduzeća u kojima se zateknu maloljetnici, a u RS-u do 50 hiljada. U Federaciji je propisana i udaljenost od najmanje 100 metara od škola. Ipak, građani i struka sumnjaju u političku volju za dosljednu primjenu zakona.

Marko Romić, psiholog:

”Ne samo da ne pokušavaju da nađu neki način da riješe problem koji je ogroman, nego zapravo rade sve suprotno da problem bude što veći. ”

Pokušaji sistemskog oporezivanja više puta su propadali. Prva inicijativa pala je u Domu naroda FBiH još 2017. godine, dok posljednje izmjene, usvojene u Predstavničkom domu PSBiH početkom godine, još čekaju podršku Doma naroda.

Mia Karamehić Abazović, zastupnica Naše stranke PSBiH (7.7.2026):

” Igre na sreću su jedina forma, jedina industrija čiji proizvoid uzrokuje ovisnost, a nije ni na koji način oporezovna na nivou Bosne i Hercegovine.”

Povećanje komunalnih taksi odbijano je u Banjaluci, dok su u Bihaću više takse dovele do smanjenja broja kladionica. Zaokret sada najavljuje i vlast u Republici Srpskoj.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD:

”Smatram da je potrebno od danas zabraniti otvaranje bilo koje više kladionice i spriječiti da se te djelatnosti obavljaju u okviru ugostiteljskih objekata.”

Na terenu je praksa daleko od zakonskih odredbi. Pravilo o udaljenosti od 100 metara od škola zaobilazi se tumačenjem da su kladionice otvorene prije donošenja zakona. Istovremeno, uz privlačne reklame i online platforme, kockanje je sve dostupnije i maloljetnicima. Što je pokazalo i istraživanje Detektora.

Branka Mrkić, novinarka Detektora:

”Činjenica je da maloljetnici svjedoče da oni bez problema ulaze u kladionice. Njima niko neće reći nećeš ući jer imaju manje od 18 godina.”

Ekonomska kriza, inflacija i pad standarda stvaraju iluziju da se brzim dobitkom mogu riješiti nagomilani dugovi. U začaranom krugu su i oni koji kockanjem pokušavaju vratiti izgubljeni novac.

Alma Mahmutović Katica, psiholog:

”Osoba koja kocka pokušava da pronađe modus da na što brži način vrati dugove, smatra da će kockanjem što brže riješiti sve svoje životne izazove. Počinju problemi kada se javlja kognitivna distorzija. Tada vam radi dopamin, adrenalin, tada ste vi u tom fokusu da dobijate.”

Marko Romić, psiholog:

”Ono što mene posebno pogađa su djeca koja žive u obiteljima patoloških kockara. Ja se susrećem svaki dan sa situacijama da upoznajem mlade majke koje imaju jedno, dvoje djece, a sada se razvode, a po nekoliko godina nisu imale djeci dati 2 marke ujutro kad su išla u školu, nisu imale mnoge čak ni za osnovne potrebe. Ta djeca su svkaodnevno gledala te majke kako plaču, ili oca i majku kako se svađaju.”

Industrija igara na sreću bilježi rekorde, dok ovisnost o kockanju razara porodice, a maloljetnici i dalje pronalaze put do kladionica. Između prihoda i društvenih posljedica, sistemska zaštita građana ostaje nedovoljna.

_{Izvor: N1 BiH}