Samir iz Putiša – čovjek koji svako drvo vidi kao priliku za novi život

U selu Putiš, nadomak Busovače, živi Samir Heleg, čovjek kojeg mještani prepoznaju po jedinstvenoj vještini i rijetkoj ljubavi prema prirodi. Gdje god vidi voćku – naročito divljaku – on vidi priliku da je oplemeni.

Novinar BHRT-a posjetio je Samira povodom njegovog prvog ovogodišnjeg kalema, a razgovor se brzo pretvorio u priču o zemlji, strpljenju, starim sortama i nestajanju sela.

„Kalemim od februara pa sve do maja“

Iako postoje pravila i preporuke kada je kalemljenje u pitanju, Samir priznaje da se često vodi iskustvom i osjećajem.

– Ja kalemim od februara pa čak i do maja. To traje tri do četiri mjeseca bez prestanka. Čitavo proljeće i do pola ljeta sam u voćnjaku – kaže Samir.

Ljubav prema kalemljenju, kako ističe, naslijedio je od djeda s očeve strane, iako tada nije ni slutio da će mu ta vještina obilježiti život.

– Sve što vidite ovdje, ja sam kalemio. Gotovo svaku voćku. Ne prima se svaka, naravno, ali kod nas se kaže da imam „sedefnu ruku“ – govori kroz osmijeh.

Od vojnih kasarni do voćnjaka

Samirova priča ne veže se samo za Putiš. Tokom službe u Oružanim snagama BiH, kalemio je voćke u čak 13 kasarni širom zemlje.

– Bio sam skoro 12 godina u Petom korpusu u Bihaću. Jedne godine kasarna je proglašena za najljepšu u Bosni i Hercegovini. I ja i moja ekipa smo dali veliki doprinos tome – prisjeća se.

Danas je u penziji, nedavno je postao i djed, ali kaže da od zemlje ne odustaje.

– Volim taj posao. Mogu cijeli dan biti među voćkama i nikad mi nije teško – kaže.

Stare sorte i zaboravljene vrijednosti

Posebno mjesto u Samirovom voćnjaku zauzimaju stare sorte jabuka i krušaka, koje su danas rijetkost.

– Kanička jabuka, stare kruške, mušmule… To su sorte koje ljudi sve više traže. Kaničku jabuku, vjerujte, ne mogu nakalemiti koliko je traže – priča Samir.

Smatra da ljudi nedovoljno cijene ono što imaju, naročito prirodu i zemlju.

– Sve je u nama. Svako ima tu ljubav u sebi, samo je treba malo zaliti, potaknuti – poručuje.

Gradina, piramida i selo koje polako nestaje

Putiš nije poznat samo po Samiru. Iznad sela se nalazi brdo Gradina, za koje neki tvrde da ima specifičan, gotovo piramidalni oblik.

– Ljudi pričaju da je to jedina „piramida“ u srednjoj Bosni. Istraživanja nije bilo, ali oblik je zaista neobičan. Na vrhu se vide stijene i metalne kuke, za koje se priča da su nekada služile za vezivanje brodova, kad je ovdje navodno bila voda – objašnjava Samir.

Ipak, ono što ga najviše brine jeste odlazak ljudi iz sela.

– Sve je manje omladine. Ljudi odlaze, a zemlja ostaje prazna. To je, po meni, velika budalaština – ne samo ovdje, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini. Toliko ljepote i resursa, a mi to zapostavljamo – iskreno govori.

Na kraju razgovora, Samir poziva sve koji žele da nauče nešto novo da dođu u Putiš.

– Tu ljubav ne mogu opisati riječima. To se mora vidjeti. Kad krene sezona kalemljenja, dođite pa da vam pokažem kako se svako drvo može oplemeniti – zaključuje.