Amela Isanović, profesorica koja u Švedskoj predaje bosanski jezik

„Tužna sam, izuzetno tužna. U jednoj Švedskoj bosanska djeca imaju pravo da uče svoj, bosanski jezik, a u zemlji u kojoj su rođeni, u jednom njenom dijelu, to pravo im je oduzeto”.

„Boli neprebolne… Mi odrasli, možda i jesmo zaslužili jer smo živi zakopani, ali ne činimo ništa, ne mrdamo, ne bunimo se… Ali djeca nisu zaslužila!

Kao i svakog septembra pišem planove, pravim raspored, pripremam nastavu bosanskog jezika.

DA – nastava BOSANSKOG jezika u Švedskoj.

DA – djeca u Švedskoj imaju nastavu maternjeg jezika – BOSANSKOG jezika – plus još oko 200 drugih jezika…“ .

Ovim riječima je svoj dosta emotivni post na FB započela profesorica bosanskog jezika i književnosti Amela Isanović, koja već punih pet godina u Jezičkom centru u gradu Geteborgu u Švedskoj, učenicima useljenicima iz BiH predaje maternji – bosanski jezik.

U Centru se, navodi profesorica Isanović, izučava oko 75 jezika koje su sa sobom donijeli useljenici iz raznih zemalja svijeta, i u njemu radi oko 300 profesora, među kojima je i 7 onih koji dolaze iz BiH.

„Tužna sam, izuzetno tužna. U jednoj Švedskoj bosanska djeca imaju pravo da uče svoj, bosanski jezik, a u zemlji u kojoj su rođeni, u jednom njenom dijelu, to pravo im je oduzeto.

Pri našem centru imamo oko 600 učenika svih uzrasta koji uče bosanski, premda ih, sigurno, u ovom gradu živi mnogo više koji govore bosanski.

I ne samo učenje jezika, već nastavni planovi podrazumjevaju da se uči o kulturi, identitetu zemlje iz koje učenici dolaze“, kaže u razgovoru za politicki.ba profesorica Isanović

Djeca, useljenici u Švedskoj, navodi naša sagovornica, imaju pravo na 3 sata dopunske nastave na maternjem jeziku, a u srednjim školama mogu upisati bosanski jezik kao moderni jezik, čak i ako nisu Bosanci.

Također, djeca u švedskim srednjim školama dobijaju dodatnih 100 bodova pri upisu na fakultet ukoliko izučavaju bosanski, ili bilo koji drugi svjetski jezik, a ocjena iz jezika im ulazi u prosjek ocjena tokom školovanja.

„Komuna u kojoj žive finansira nabavku udžbenika za učenike kako bosanskog, tako i učenike drugih jezika.

Kompletnu nastavu maternjeg jezika finansira Vlada Švedske, a sve je pod ingerencijama Ministarstva obrazovanja.

Pri tome Švedska kao država ništa manje nije „Švedska“ niti gubi bilo šta na svom ugledu i identitetu. Naprotiv ona je država koja se, zbog prava koja daje drugima, mora poštovati“, ističe profesorica Isanović.

Amela Isanović, svojevremeno je predavala bosanski jezik u školama u Krajini, u Tuzli u koju je kao prognanica iz Zvornika stigla 1992. godine.

Pamte je kao jednu od izuzetno entuzijastičnih profesorica kojoj ništa nije bilo teško, a ni strano, samo da bi učenicima usadila ljubav prema svom jeziku, književnosti, ali i kulturi i običajima države i naroda kojem pripadaju.

„U našem Centru uči se tajlandski, asirski, urdu, paštu, tiginja… i mnogi, mnogi drugi jezici koji su sa sobom donijeli useljenici iz raznih krajeva svijeta.

I onda, dođem u BiH i vidim u mom Zvorniku, u Liplju, djeca štrajkuju jer im ne dozvoljavaju da uče svoj bosanski jezik. To je u civiliziranom svijetu nezamislivo.

Kako, naprimjer, da ja to objasnim nekom svom švedskom kolegi? Nikako. Tu nema objašnjenja.

Za projekat „Domovini za rođendan“ dobili smo nacionalne i evropske oznake za kvalitet. Sve je to poticaj i meni i mojim kolegama da radimo što bolje, kvalitetnije.

U Muzeju svjetske kulture svake godine se obilježava dan maternjeg jezika, gdje mi, obavezno učestvujemo.

U Švedskoj se njeguje višejezičnost. Imali smo predavače iz svijeta koji su nam prezentirali istraživanja koja pokazuju da su višejezična djeca uspješnija, svestranija“, navodi naša sagovornica.

Profesorica Amela Isanović s posebnim ponosom ističe da su od 6 šefova u Jezičkom centru u kome radi, njih dvoje iz BiH.

^{Izvor: Politicki.ba}