Na današnji dan je rođena Marliyn Monroe

Rođena je kao Norma Jeane Mortenson i proživjela je teško djetinjstvo. Oca nikad nije upoznala, s polusestrom nikad nije bila bliska, a majka joj je zbog psihičkih problema 1935. godine smještena u mentalnu ustanovu. Tijekom odrastanja mijenjala je sirotišta i udomiteljske obitelji, a bila je i seksualno zlostavljana. Kako bi izbjegla sirotište, udala se kao šesnaestogodišnjakinja za dvadesetjednogodišnjeg Jamesa Doughertya. Dok je on kao marinac plovio po Pacifiku, ona se zaposlila u tvornici municije u Kaliforniji. U to vrijeme zapazio ju je jedan fotograf i tako započinje njena uspješna karijera pin-up modela zbog čega se od brinete pretvorila u plavušu. Okreće se prema željenoj glumačkoj karijeri, te 1946. godine, nakon razvoda, potpisuje prvi ugovor za film i mijenja ime u Marilyn Monroe. Nakon nekoliko manjih uloga, prvu veću ostvaruje u filmu Ladies of the Chorus (1948.). Slijede dvije manje, ali zapažene uloge u, od kritike cijenjenim filmovima, kriminalističkom Džungla na asfaltu (The Asphalt Jungle, 1950.) Johna Hustona i u drami Sve o Evi (All About Eve, 1950.) Josepha L. Mankiewicza. Uslijedile su brojne manje uloge u romantičnim komedijama, ali i u noir drami Fritza Langa Sukob u noći (Clash by Night, 1952.). Iz tog perioda izdvaja se veća uloga opasne dadilje u trileru Ne moraš kucati (Don’t Bother to Knock, 1952.) Roya Warda Bakera. Iste godine nastupa uz Carya Granta i Ginger Rogers u popularnoj komediji Majmunska posla (Monkey Business, 1952.) Howarda Hawksa. Dotad najveći uspjeh postiže glavnom ženskom ulogom u noiru Niagara (1953.) Henrya Hathawaya. Tada je već prati reputacija teške osobe za suradnju zbog čestih kašnjenja ili nedolazaka na filmske setove te zaboravljanja teksta. Najvjerojatniji uzrok toga su njena nesigurnost, težnja za perfekcionizmom zbog čega je često tražila ponovna snimanja scena, ali i uznapredovala ovisnost o barbituratima, amfetaminima (tada učestalim u filmskoj industriji) i alkoholu. Iznimno uspješan film bio je mjuzikl Muškarci više vole plavuše (Gentlemen Prefer Blondes, 1953.) Howarda Hawksa u kojem je igrala uz Jane Russell. Slijede nastupi u novim hit komedijama Kako se udati za milijunaša (How to Marry a Millionaire, 1953.) Jeana Negulescoa, Zabava je najljepši posao na svijetu (There’s No Business Like Show Business, 1954.) Waltera Langa i Sedam godina vjernosti (The Seven Year Itch, 1955.) Billyja Wildera. Vjenčala se s igračem bejzbola Joeom DiMaggioom 1954. godine, no brak je razveden nakon samo devet mjeseci. Iste godine glumila je u vesternu Rijeka bez povratka (River of No Return) Otta Premingera, a partner joj je bio Robert Mitchum. Zasićena ulogama plitkih plavuša i manjkom slobode u odlukama vezanim uz vlastitu karijeru, s fotografom Miltonom Greeneom osnovala je produkcijsku kuću Marilyn Monroe Productions (MMP). Upisuje i Actors Studio Leeja Strasberga u New Yorku. Sa Strasbergom i njegovom suprugom Paulom postaje prijateljica. Na veliko platno se vratila filmom Autobusna postaja (Bus Stop, 1956.) Joshue Logana, primivši pohvale za nastup, a bila je nominirana i za Zlatni globus. Iste godine udala se za pisca Arthura Millera, no i taj je brak potrajao samo do 1961. godine. Glumila je u Princu i plesačici (The Prince and the Showgirl, 1957.), prvoj nezavisnoj produkciji svoga MMP studija i jednom od tek nekoliko redateljskih uradaka poznatog glumca Laurencea Oliviera. Njen daleko najgledaniji i najuspješniji film je komedija Neki to vole vruće (Some like it hot, 1959.) Billyja Wildera. Za tu ulogu osvojila je Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu 1960. godine. S Georgeom Cukorom je surađivala u romantičnoj komediji Volimo se (Let’s Make Love, 1960.), a partner joj je bio Yves Montand. Iste godine dobila je zvijezdu na Pločniku slavnih u Hollywoodu. Ona i George Cukor suradnju neuspješno nastavljaju na Something’s Got to Give (1962.), nezavršenom remakeu filma My Favourite Wife (1940.). Sa snimanja filma otpuštena je iz financijskih razloga, a kada je Dean Martin odbio nastaviti snimanje bez nje, pozvali su je da nastavi. Ali film nije završen zbog njene iznenadne smrti. Tako je njen zadnji film ostala drama Neprilagođeni (Misfits, 1961.) Johna Hustona. Scenarij filma posebno za nju napisao je Arthur Miller. A film je ujedno i zadnji film njezina glumačkog kolege Clarka Gablea. Ona i Miller su se nakon toga rastali, a sam film loše je prošao na kino blagajnama. Preminula je u trideset i šestoj godini od predoziranja tabletama za spavanje. Na sprovodu održanom samo za bliske prijatelje i suradnike od ikone svjetskoga filma oprostio se Lee Strasberg.