Na današnji dan okončana bitka za Midvej

1942. – Drugi svetski rat: Okončana bitka za Midvej.

Bitka za Midway je pomorska bitka koja se odigrala u junu 1942. godine između Japana i SAD-a i smatra se bitkom-prekretnicom na Tihom oceanu u drugom svjetskom ratu. Nakon bitke u Koraljnom moru (koja se dogodila mjesec dana ranije), druga je pomorska bitka u historiji koju su vodili gotovo isključivo nosači zrakoplova.

Japanska ofanziva u Pacifiku koja je počela nakon napada na Pearl Harbor u decembru 1941. godine, bila je usmjerena protiv britanskih, holandskih i američkih kolonijalnih teritorija.

Strategija Japana bila je zauzeti velike prostore od Kine do Hawaiiskog otoka i zatim se postaviti u defenzivnu strategiju, dok Saveznicima ne bi ponestalo volje za ratom. Do juna 1942. godine, Japan je zauzeo gotovo sve planirane teritorije, osim Port Moresbeya na Novoj Gvineji što su Amerikanci spriječili bitkom u Koraljnom moru.

Za svoj sljedeći cilj japanske pomorsko-zračne snage odredile su otok Midway. Japanci su pretpostavljali da su bombarderi B-25 (koji su bombardirali Tokio u aprilu 1942.) možda došli upravo s tog otoka (zapravo su uzletjeli s nosača zrakoplova), ali je važniji dio plana bio privući američke nosače (koji su im slučajno izmakli u Pearl Harboru) te ih uništiti.

Kako bi svoj plan proveli što uspješnije, odlučeno je da se flota podijeli u nekoliko skupina. Sjeverna skupina imala je za zadatak napasti otok Aleute blizu Aljaske i time odvući najveći dio američkih pomorskih snaga. Ta skupina je u svom sastavu imala manje nosače aviona te je kao dodatni zadatak imala zauzimanje nekih aleutskih otoka. Glavne snage su dakako bile usmjerene prema Midawayu. Glavna udarna snaga bili su 4 velika nosača aviona (Akagi, Hiryu, Kaga i Soryu) kojima je zapovijedao Nagumo. Uz to jedna skupina se sastojala od transportnog brodovlja koja je prevozila vojnike koji su trebali zauzeti otok. Iza tih skupina plovila je još jedna u čijem sastavu je bio najveći bojni brod  na svijetu Yamato na kojem je bio glavni japanski stožer s Yamamotom na čelu. Cijelu akciju trebala je pratiti “radijska šutnja” kako Amerikanci ne bi doznali prave namjere Japanaca.

Amerikanci su međutim bili dobro obaviješteni o namjerama svojih neprijatelja, jer su uspjeli dekodirati japanske šifre tipa D (JN-25 po američkoj nomenklaturi) i tako doznati da glavne japanske snage idu prema Midwayu. Amerikanci su zato onamo usmjerili svoju ratnu flotu kojom su zapovijedali admirali Fletcher i Spruance. Glavna snaga tog flotnog sastava bila su tri nosača zrakoplova – USS Enterprise, USS Hornet i USS Yorktown. Amerikanci su mogli računati i na ratne zračne luke na samom Midwayu pa su tako praktički glavne udarne sposobnosti između protivnika bile izjednačene. Plan te flote  bio je čekati na daljnoj strani Midwaya, dok se japanske snage ne pokažu i tada udariti svom zračnom snagom na vitalne nosače zrakoplova.

Bitka

Američki napad

4. juna 1942. Japanci su zračnim udarima uspjeli teško oštetiti zrakoplovne baze na Midwayu. Međutim, to je bio znak koji je trebao Amerikancima i oni su na japanske nosače poslali koordinirani napad sastavljen od lovaca, torpednih zrakoplova i bombardera za obrušavanje. Slaba koordinacija, kao i problemi s navigacijom dijelom još prilično neiskusnih američkih posada dovela je do raspada organizacije američkog zračnog udara. Neke jedinice nisu ni pronašle neprijatelja, te su se vratile neobavljenog posla. Slučaj je htio da su japanske nosače prve pronašle najranjiviji i najsporiji torpedni zrakoplovi. Leteći na tada već sporim i zastarjelim avionima TBD Devastator, postali su lak plijen japanskih lovaca Zero A6M2, koji su uspješno odbili napad i uništili gotovo sve torpedne zrakoplove.

Nagumo je shvatio da su američki nosači blizu Midwaya pa je naredio da njegovi zrakoplovi umjesto bombama u drugom udarnom valu naoružaju torpedima. To se pokazalo fatalnom pogreškom, jer dok su Japanci na palubi opremali zrakoplove torpedima, bombama, streljivom i punili ih gorivom, njihovim nosačima približili su se bombarderi za obrušavanje. Japanci tada nisu posjedovali radar na brodovima, pa nisu bili upozoreni na taj napad.

Neometani od japanskih lovaca američki bombarderi su se obrušili i bombama pogodili tri japanska nosača (Akagi, Kaga i Soryu) čije su palube bile nakrcane zrakoplovima, torpedima, bombama i gorivom. Uslijedio je niz eksplozija na nosačima, koji su tako pretrpjeli teška oštećenja. Hiryu nije pogođen, jer je tada bio udaljen od ostala tri nosača.

Japanski protuudar

Kontraadmiral Yamaguchi, koji se nalazio na jedinom preostalom japanskom nosaču, odlučio se za protuudar protiv američkih nosača. Slijedeći američke zrakoplove koji su se vraćali na svoje nosače, japanski piloti uspjeli su pronaći i probiti se do nosača Yorktown i u dva vala napada, teško ga oštetili. Nakon dugih borbi s oštećenjima i napuštanja broda, činilo se da će se Yorktown ipak moći spasiti. Međutim, u zoru 7. juna neopaženo se privukla japanska podmornica I-168, te ga dokrajčila torpedima potopivši pritom i razarač Hammann. 

Završna faza i zaključak

Amerikanci su ubrzo lansirali drugi val napada, te su bombarderi za obrušavanje pronašli Hiryu koji je zasut bombama. Time je uništen i posljednji japanski veliki flotni nosač kod Midwaya, te se japanska flota neočekivano našla bez zračne zaštite.

Ipak, bitka još nije bila gotova. Pod pretpostavkom da će nakon uspješnih zračnih napada tijekom noći 4. juna američka flota krenuti u progon, Japanci su s preostalim snagama zaplovili u susret, nadajući se da će pod okriljem noći iznenaditi Amerikance, bojnim brodovima u noćnoj borbi lako potopiti američke nosače zrakoplova, čime bi američka prevlast u zraku bila eliminirana, te bi se invazija mogla nastaviti.

Međutim, suprotno očekivanjima, admiral Spruance povukao se s nosačima Enterprise i Hornet nakon što je uništio Hyriu, te se vratio na početni položaj s kojeg je mogao braniti Midway od napada, istovremeno predosjećajući japanske namjere. Japanska flota bila je puno bolje uvježbana za noćne borbe, i u takvoj situaciji Amerikanci ne bi imali nikakve šanse. 

Admiral Yamamoto našao se tada u dvojbi, nastavi li bitku i sljedećeg dana ipak pokušati invaziju na Midway, ili prekinuti bitku. Yamamoto se ipak odlučio za povlačenje, jer je ocijenio da invazijske snage bez zračne podrške ne bi imale šanse. Osim toga, glavni japanski cilj bilo je uništenje američkih nosača i Pacifičke flote, a to im gubitkom vlastitih nosača, te američkim izbjegavanjem noćne borbe nije uspjelo. Pod dojmom teških gubitaka, Yamamoto je naredio prvo japansko povlačenje u ratu, i time je bitka 7. juna završena.