29 Februara, 2024

Busovacki.ba

Objektivno i na vrijeme!

Negiranje genocida s pažljivo probranim riječima

Na području Rogatice tokom vikenda su okačeni plakati kojima se još jednom negira genocid. Na plakatima koji su postavljeni piše “Nije bilo…” i “Mi znamo” čime se između redova, indirektno, upućuje na to da se u Srebrenici, ali i drugim područjima u BiH, nije dogodio genocid.

Od Inzkovog nametanja zakona o negiranju genocida prošlo je nešto manje od mjesec dana, ali svakodnevno iz Republike Srpske dolaze nove vijesti koje potiču ili direktno negiraju genocid. Političari iz RS-a, iako su još uvijek u stanju blokade institucija BiH, smanjili su broj reakcija na zakon, no član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je prije nekoliko dana istakao kako bi radije otišao u zatvor nego priznao nešto što se nije desilo.

Iako je zakon stupio na snagu, ljudi širom RS-a i dalje prisustvuju u ovoj nehumanoj kampanji što pokazuju i komentari na sliku plakata koja je objavljena na facebook grupi Srcem za Srpsku. Većina komentara je potvrdila poruku na plakatu, dok je tek nekoliko njih spomenulo riječ genocid u ovom kontekstu. Pitanje koje se nameće jeste hoće li i može li Sud BiH komentare na društvenim mrežama, te komentare koji sasvim otvoreno, ali korištenjem subliminalnih i izvan konteksta poruka, pozivaju na negiranje genocida iskoristi za pokretanje sudskog postupka na osnovu zakona o negiranju genocida.

image

A u Rogatici, gdje je postavljen ovaj bilbord kojim se evidentno negira genocid počinjeni su neki od najtežih ratnih zločina. Za zločin protiv čovječnosti na 20 godina zatvora osuđen je Dragoja Paunović. On je osuđen za ratni zločin jer je u periodu od maja do septembra 1992. izvršio progon bošnjačkog stanovništva. Naredio je da se veže 27 Bošnjaka koje je koristio kao živi štit, koji su potom strijeljani.

image

Također treba izdvojiti i masakr u Pakleniku kod Rogatice gdje je ubijeno 50 Bošnjaka koji su bježali iz Višegrada, ali su sistemski iz autobusa izdvojeni i ubijeni. Optuženi za ovaj zločin su Mitar Vasiljević, Nenad Tanasković, Sredoje i Milan Lukić te Predrag Milisavljević.

Preuzeto: Oslobođenje.ba