“O Lejli pišem dušom, slutim je, još je nisam sreo…”

O Lejli pišem dušom, slutim je, još je nisam sreo…”Lejlin” – tako Vas neki zovu. Da li je Lejla stvarna?

“Zovu neki. Nisam Lejlin, samo sam pisac o Lejli. Desi se da ponekad misle da sam oženjen. Sa mnogo ljubavi je satkana priča o Lejli, ženi koju još nisam sreo. Negdje sam čitao da je Andrić tek kasnije otkrio svima ko je “Jelena, žena koje nema”, pa neki misle da tamo negdje postoji i moja Lejla. Nema je. Mnogo sam zaljubljen u Rumijeva djela i otud tolika ljubav prema Medžnunu i Lejli. Jako volim to ime. Inšallah, ako budem imao kćerku, rado ću joj dati to ime.

^{Semir Krnjić}

Postoje li danas djevojke slične Vašoj imaginarnoj Lejli?

“Postoje. Svako žensko srce koje voli jednog mušksrca, svako žensko koje čuva svoju čast i obraz, pametno je, uči, radi i što je najbitnije vjeruje – ono je Lejla. Izazovan je vakat, mnogo je loših stvari koje postaju svakodnevnica i teško bude to odbiti, a itekako treba.”

^{Semir Krnjić}

Da li ima Medžnuna danas?

“Svi mi postajemo Medžnuni kada nam Bog podari Lejlu. Svaka žena zaslužuje jednog Medžnuna. Životom voljeti dva sudbinska oka i jedno srce, to zaslužuje svaka žena. Rijetko se desi da se sumnja u ljubav žene. “Poludjeti” i “izgarati” zbog ljubavi zaista vrijedi.”

^{Semir Krnjić}

Vaša knjiga još nije izašla iz štampe, a mnogo su čitani dijelovi na društvenim mrežama. Da li je to razlog što nam fali: iskrene ljubavi, međusobnog poštovanja, sentimetalnosti?

“I prvi i drugi dio Vašeg pitanja je istina. Knjiga još nije izašla, ali je zašla u srca čitalaca. Valjda je ljubav ta koja nađe put od srca do srca, od pisca do čitaoca. Da li nam fali ljubavi? Mislim da je nje uvijek malo, nikad previše. Danas pogotovo fali; nekako smo se odvikli jedni od drugih, prije ovih virusa i svega, pokupili smo “samac virus”. Trudimo se za sebe uvijek, a insan ništa sam ne može, odmah je na gubitku. Zajedno možemo sve. Ne mislim sada na ovu patnersku ljubav, ona je samo jedna od grana ljubavi, nego na ljubav prema svemu što ove oči vide. Jedni drugima smo potrebni. Moramo se vezati, voljeti i poštovati.”

^{Semir Krnjić}

Kakvi su pisci prema djevojkama? Da li stihovima počinju i završavaju njihovi dani?

“Ne znam, iskreno, nemam djevojku. Nisam ni imao nekoga da me toliko inspiriše, i da ga zavolim. Vjerujem u ljubav, samo nismo u istom sokaku sada. Nekad, ako Bog da, kada zavolim nekoga, mislim da će joj stihovi poput vode teći, dok će ona izvor biti.”

^{Semir Krnjić}

Kada možemo očekivati izdavanje i promociju knjige?

“Trenutno pripremam dvije knjige i trudim se, inšallah, do ramazana da ih promovišem. “Ramazanski dnevnik I” i “Ramazanski dnevnik II” tako da “Lejla” dolazi poslije, mislim da će sljedeće godine, ako Bog da, biti na našim policama.”

^{Semir Krnjić}