
Sedamdesetogodišnja Sarajka nakon što se razvela, poslije skoro 25 godina braka, završila je na ulici. U preživljavanju su joj pomogle komšije i prijatelji, budući da nikada nije formalno radila i nije stekla pravo na penziju. Na sudu je morala da traži imovinu koja joj prema Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) pripada.
Advokat Enver Baždar za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako ovakvi primjeri nisu rijetkost.
“U konkretnom slučaju ta osoba, nakon razvoda braka je zatražila da se utvrdi da njoj po osnovu zajedničkog rada, za vrijeme trajanja bračne stečevine, pripadaju određena prava u pogledu porodične kuće koju je ona zajedno sa svojim mužem gradila i radila preko 20 godina života”, objašnjava on.
Prvostepenom presudom je utvrđeno da ženi koja je godinama ulagala i stvarala sa svojim mužem i djecom ne pripada nikakvo pravo, a nakon žalbe, sud je utvrdio određeni iznos prava koja joj pripadaju, no, na takvu se odluku žalila druga strana i predmet je još aktivan.
“Nije to ništa neuobičajeno, to su vrlo česte situacije s kojima se susreću naše sestre, majke, žene kada situacija kao takva nije prepoznata na pravilan način od strane, nažalost, sudija koji vode te postupke”, dodaje Baždar i podsjeća da su prema Porodičnom zakonu Federacije BiH bračni drugovi sa dijelom od jedne polovine suvlasnici na imovini koju su stekli za vrijeme trajanja braka, bez obzira da li je jedno od njih dvoje radilo, a drugo ne.
Upravo zbog činjenice da u BiH neplaćeni rad žena, u koje se ubraja i briga o domaćinstvu, djeci ili starijim osobama, nije prepoznat i valoriziran, organizacija UN Women je pokrenula kampanju “Generacija za ravnopravnost”, koja u fokusu ima ekonomsku pravdu i sigurnost za bosanskohercegovačke žene.
Pokazatelji su potpuno zapanjujući kada je riječ o ženama, kaže za RSE Amna Muharemović iz UN Women, i podsjeća da BiH ima najnižu registrovanu ekonomsku aktivnost žena u Jugoistočnoj Evropi, koja spada u donji dio evropskog prosjeka.
“U BiH je samo 33,5 posto žena ekonomski aktivno što znači u plaćenom formalnom prijavljenom radu. Znamo iz onoga što svakodnevno vidimo oko sebe, pogotovo u urbanim sredinama, da postoji armija žena koja spada u kategoriju dugoročno nezaposlenih žena što je posljedica sistemskog raspada ekonomije i diskontinuiteta u industrijskoj proizvodnji u velikim sistemima”, objašnjava ona.
Najviše žena u sivoj zoni
Zbog toga najveći broj žena od srednje do starije životne dobi radi u sivoj zoni, u neformalnom neprijavljenom radu, a isključivo u ekonomiji brige ili za djecu ili za starije osobe.
U prosjeku, sve žene u BiH, bilo da su zaposlene ili ne, provode 53 sata sedmično u neplaćenom radu.
“Iz toga se izvodi da, otprilike, nekih 7,5 sati dnevno provode u takvom radu, dok je evropski prosjek 4,1 sat dnevno. Govorimo o prosjeku, dakle i o ženama koje su na tržištu rada i onim koje su dugoročno nezaposlene”, kaže Muharemović.
Prema podacima te organizacije disproporcionalna angažovanost žena u odnosu na muškarce u BiH je sveprisutna. Neplaćeni rad žena se, prema njihovom mišljenju, treba prepoznati, raspodijeliti na članove porodice i valorizirati u smislu prepoznavanja, prvenstveno od strane države, ali isto tako, od privatnog sektora.
U BiH su, kako podsjeća, rijetke porodice koje mogu živjeti od jedne plate, a statistike kažu da je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu veća od dvije udružene prosječne plate.
“Ljudi su vrlo često primorani da rade u vrlo lošim uslovima, ili da u situaciji kada nemaju apsolutno dostupnu brigu za djecu ili za starije, da odustaju od rada i žive de fakto u siromaštvu”, kaže Muharemović.
Zaposlene žene sedmično rade i do 70 sati
S troje djece i poslom vezanim uz knjigovodstvo, za Džeraldinu Himzaniju radni dan kraja nema. Kad završi s redovnim poslom, ulazi u „drugu smjenu“ u kojoj nema plate, a nema ni norme.
„To su standardni kućanski poslovi – od peglanja, čišćenja, pravljenja ručka, planiranja za sutra, kupovine namirnica. Iskrsne tu nekad i neki rođendan, djecu odvezi, dovezi ili dovedi sebi kući. Dan traje kratko koliko ima obaveza inače“, pojašnjava ona jedan svoj dan.
S obzirom da joj muž mnogo radi, a ima i zdravstvenih problema, kućanski su poslovi na njoj, ali ne i samo oni. Svaki ili svaki drugi dan provede najmanje dva sata vozeći djecu na treninge.
„Treniraju od ritmičke gimnastike, atletike, odbojke, fudbala, plivanja, po dva tri sporta treniraju. Odvezem ih, za šta mi treba pola sata, a onda čekam sat i po dva, pa opet nazad“, kaže Himzaniju, te dodaje kako od posla, porodice, kuće i još dodatno plastenika za sebe nema vremena.
Peglanje, mijenjanje posteljine, pranje podova, kupatila, priprema hrane, pa do brige za kućne biljke i ljubimce stvari su koje u 93 posto slučajeva u BiH rade isključivo žene, iako rade puno radno vrijeme, podaci su Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Na kućanske poslove, prema tim podacima, potroše između 10 i 30 dodatnih radnih sati sedmično, ili četiri sata dnevno.
„Žene zaista rade drugu smjenu kod kuće“, potvrđuje i direktorica Agencije, Samra Filipović.
S druge strane, muškarci prema procjenama, rutinske kućanske poslove rade i manje od 10 sati sedmično.
Preuzeto: slobodnaevropa.org (07/10/2021)
VIŠE OBJAVA
Christian Schmidt razmatra da zabrani rad Milorada Dodika i SNSD-a?!
Ministar Nerin Dizdar očitao lekciju bjeguncu: “Za razliku od Dodikovih bajki ovo su činjenice”
Abdić: Pravda za ubijene građane Viteza, Ahmića, Donje Večeriske još nije postignuta jer institucije šute