26 Februara, 2024

Busovacki.ba

Objektivno i na vrijeme!

Četvrt vijeka borbe za prava: Naš cilj je nulta tolerancija društva na nasilje

Kada smo počeli raditi, na primjer, silovanje u braku nije bilo prepoznato kao krivično djelo. Muškarac je mogao legalno silovati ženu s kojom živi u braku. Danas to nije moguće.

Piše: MILICA PLAVŠIĆ

Ovih dana obilježava se četvrt vijeka postojanja jedne od prvih i najdugotrajnijih organizacija u poslijeratnoj BiH koje su u središte svoje pažnje stavile ženu. Fondacija Udružene žene Banjaluka postala je sinonim borbe za ženska prava u našoj zemlji. Mnoge pozitivne promjene za žene desile su se upravo zahvaljujući upornosti i istrajnosti ovih šampionki rodne ravnopravnosti.

Povodom ovog važnog jubileja, razgovarali smo sa direktoricom Fondacije, Aleksandrom Petrić.    

Osvrćući se na period od kraja rata naovamo, Aleksandra Petrić kaže da je bosanskohercegovačko društvo ipak ostvarilo znatan napredak kada govorimo o položaju žene u društvu.

“Kad gledam period kada smo krenule, naročito kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju i nasilju u porodici, kad se sjetim prvih SOS telefona, prijavljivanja i rada s policijom, moram da kažem da jesmo napredovali. Mislim da danas barem postoji neki oblik javne svijesti o ponašanju koje nije dozvoljeno. Postoji povećana svijest i odgovornost institucija u vezi sa ovim problemima. Naravno, to još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Kada samo počeli raditi, na primjer, silovanje u braku nije bilo prepoznato kao krivično djelo. Muškarac je mogao legalno silovati ženu s kojom živi u braku. Danas to nije moguće. Mi smo se potrudile da utičemo na zakonski okvir,  da on napreduje u formalnom smislu, tako da žene sad imaju mnogo više prava nego što su imale poslije rata. Međutim, problemi u kontekstu patrijarhata, kulture koja stigmatizira žene na svakom koraku, još uvijek postoji”, ocjenjuje Aleksandra.

Još uvijek je visoka društvena tolerancija na nasilje prema ženama i smatra se da je to privatna stvar unutar porodice, te da žene treba da ćute i trpe, kaže Petrić.

“Takvi stavovi se prenosi sa generacije na generaciju i to su problemi koje ne možemo riješiti za četvrt vijeka postojanja Fondacije, ali smo omogućile ženama da imaju sigurno mjesto na koje mogu doći prijaviti nasilje i dobiti pomoć koliko god je to njima potrebno. Mi danas imamo klijentice koje pratimo više od 10 godina, koje nam se kontinuirano obraćaju za različite vrste problema. Počelo je sa nasiljem, pa onda razvod, pa problemi oko alimentacije, povjeravanje djece, neplaćanje alimentacije, problem nedostatka posla i brige za žene koje su pretrpjele nasilje i koje nemaju mogućnost da na tržištu rada ostvare prihode da mogu svoju djecu da izdržavaju, da samostalno žive, neopterećene nasiljem. To su stvari koje intervencije na nasilje u kriznom trenutku ne mogu riješiti. Potrebna je kotinuirana pomoć ženama i mi se trudimo da na to odgovorimo, da utičemo sistemski, da mijenjamo sistem i institucije, da ozbiljno o tome razmišljaju, da izdvajaju finansijska sredstva za te potrebe. Mislimo da je to pravi put i u tome ćemo istrajati.” 

Među najvećim uspjesima Fondacije u proteklom periodu, Aleksandra ističe uspostavljanje servisa za zaštitu žena koje su pretrpjele nasilje.

“Jedan od naših najvećih uspjeha je to što smo uspjele uspostaviti specijalizovane servise za zaštitu žena koje su preživjele ansilje  i što se ti servisi u RS finansiraju iz javnog budžeta. To govori da smo uspjeli natjerati javne institucije da to prepoznaju kao problem države, a ne lični problem žene i njena sramota zbog toga smo naročito ponosne što danas tri sigurne kuće po zakonu dobijaju finansiranje iz javnog budžeta, što je zaista sjajna stvar.” 

O porastu nasilja nad ženama tokom pandemije koronavirusa, Aleksandra kaže:

“Suočili smo se sa velikim porastom nasilja, za šta u prvom momentu nije bilo indikacija da će se dogoditi, čak se smanjio broj poziva na SOS liniju. Međutim, nakon prva tri mjeseca, desilo se da su svi SOS telefoni u BiH zabilježili porast broja poziva od 20 do 30 posto.  Isto tako, velika opasnost za žene je bila što nisu radile institucije koje su zadužene da ih štite. Recimo, centri za socijalni rad su radili u dežurstvima, nisu imali terenske posjete, policija je sporadično odlazila na prijave nasilja, sudovi nisu procesuirali slučajeve koji se vezuju za nasilje, već samo slučajeve kršenja pravila koja su uvedena za vrijeme pandemije, tako da su mnoge žene bile u opsasnosti od eskalacije nasilja. Broj femicida se povećao u BiH u odnosu na prošlu godinu, to je sve posljedica pandemije.”

Prošle godine je bilo ukupno 7 ubistava žena, dok je u ovoj godini, do ovog trenutka, ubijeno 9 žena, kaže Aleksandra.

“To govori da se problemi usložnjavaju, da je potrebna hitna reakcija. Drugi problem je što su mnoge žene ostale bez posla tokom pandemije, poslate su na prinudna čekanja, ostale su bez plate i u situaciji su da ne mogu da izdržavaju sebe i svoju djecu. Mi smo kao organizacija reagovali na tu situaciju kroz Fond za ekonomsko osnaživanje žena i za preko 300 žena u široj regiji Banjaluka obezbijedili smo interventna sredstva, da im pomognemo da plate kiriju, lijekove, liječenje, hranu. da plate režije, što je značajna pomoć.” 

Društvo za koje će se “Udružene žene” boriti i u narednim godinama jeste ono u kojem će biti nulta tolerancija na nasilje i u kojem će žene biti ravnopravne i slobodne.

“Nulta tolerancija na nasilje, prije svega institucija, pa i cijelog društva. Da djeca u školi uče da je rodna ravnopravnost sastavni dio našeg normalnog funkcionisanja, da uče o ljudskim pravima u kontekstu poštovanja drugog ljudskog bića. To zaslužuje temu u sistemskom obrazovanju djece i to je jedini pravi put da društvo mijenjamo nabolje. Lako će se norma promijeniti, ali stavovi ljudi se teško mijenjaju, zato je važno i da drugi subjekti, kao što su mediji, utiču na to da se mijenja svijest o položaju žene u društvu, da je ravnopravna sa muškarcem, da može slobodno da odlučuje o svom  tijelu, životu, svojoj budućnosti.”

Preuzeto: 6yka.com (29/09/2021)